Broj nepismenih osoba u Bosni i Hercegovini već je zabrinjavajući i veći je od svjetskog prosjeka – čak 100 hiljada ljudi.
Sve to objavljeno je baš na međunarodni dan pismenosti. Uzrok je loš obrazovni sistem, tvrde stručnjaci, i dodaju da je nepismenost mnogo više od nepoznavanja jezičkih pravila.
Prema statistici, najviše je nepismenih u siromašnim sredinama, više žena nego muškaraca. U BiH, prema rezultatima PISA istraživanja, više od polovine djece funkcionalno je nepismeno, što se ogleda u svim segmentima života.
“Korištenje jezika, matematičkih alata, naučnih formula, fenomena, promišljanje algoritama, procedura koje su u jezičkom formatu date, kako njih iskoristiti a da mogu da funkcionišem, da mogu da izračunam. Npr. kada odem u kupovinu da mi je blagajnik vratio tačan kusur”, pojašnjava Žaneta Džumhur, PISA državni koordinator BiH (APOSO).
Kako bi se stanje promijenilo, loš obrazovni sistem hitno treba mijenjati, tvrdi struka. No, sve je za sada samo na riječima, piše N1.
“Imamo problem sa ishodima učenja i to je jedan aspekt problema. Međutim, nisu samo profesori maternjih jezika na prostoru BiH odgovorni da bi učenici bili pismeni. Tu naš fokus treba usmjeriti na sve prosvjetne radnike, što znači da je potrebna permanentna edukacija i rad s ljudima, ali i sve svoje znanje usmjeravati ka mladim naraštajima”, kaže Alen Kalajdžija, direktor Instituta za jezik UNSA.
Problem uzrokovan i politikom
“Rezultati PISA testova su poražavajući, u kontekstu funkcionalne pismenosti koja se opet nekako oslanja na jezička znanja jer sve što učimo učimo preko jezika i spoznajemo. Mi smo u Institutu već napravili nekoliko koraka kako da se funkcionalna jezička kompetencija poboljša i razmišljamo da pokrenemo projekt gramatike zasnovane na ishodima učenja”, dodaje Jasmin Hodžić, Institut za jezik UNSA.
Dok struka razmišlja o tome kako prevazići manjkavosti obrazovnog sistema, glavna kočnica je na polju politike. Tako se npr. bosanski kao maternji jezik osporava u dijelu države, što dio djece drži van školskih klupa.
“Ono što postoji ne može se negirati. Ono što nauka dokaže da jeste, kao što je sa bosanskim jezikom bilo da je pisan bosanskom ćirilicom, odnosno bosančicom, ili arapskim pismom, odnosno arebicom, on postoji”, ističe Amina Šiljak-Jesenković, profesorica na Orijentalnom institutu .
Za to vrijeme situacija sa pismenošću i primjenom znanja naših đaka stagnira. Struka tvrdi ukoliko uskoro ne dođe do ozbiljnih promjena pravi problemi tek nam dolaze.