Slučaj malene Džebe Gadžun iz Kaknja potresao je cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Prošle sedmice građani Sarajeva su se spontano putem društvenih mreža organizirali i okupili ispred klinike u kojoj je Džena operirana, kako bi iskazali nezadovoljstvo i zatražili od nadležnih istragu, odnosno utvrđivanje odgovornihkrivaca koji su doveli do smrti djevojčice.
Građani Zenice okupili su se danas kako bi na taj način skrenuli pažnju na tragični slučaj dvogodišnje Džene Gadžun koja je zauvijek napustila ovaj svijet 14. novembra, nakon operacije očnog kapka u privatnoj poliklinici u Sarajevu.
“Roditelji, djeca, čak i vršnjaci malene Džene izašli su u centar Zenice kako bi ukazali na slučaj koji je potresao cijelu BiH”, prenosi avaz.
Podsjećamo, djevojčica je operirana u privatnoj klinici, nakon čega se njeno zdravstveno stanje iskompliciralo, a na pedijatriju na KCUS-u dovezena je u veoma teškom stanju.
Nakon što je nekoliko dana bilo u komi, dijete je, nažalost, preminulo.
Inspekcija je u međuvremenu utvrdila da medicinski aparati u klinici nisu bili verificirani, a MUP KS i Tužilaštvo KS istražuju ko je odgovoran i gdje je sistem zakazao.
Nažalost, našoj zemlji na današnji dan, Međunarodni dan djeteta stogla je još jedna tužna vijest a tiče se djevojčice Nadin Smajlović.
Djevojčica Nadin Smajlović iz Sarajeva, kako prenose pojedini mediji, trenutno je u veoma lošem zdravstvenom stanju.
“Prije leta za Istanbul gubila je svijest, u avionu padala u komu”, prenosi Face TV.
“Na aerodromu je sačekala hitna pomoć, na vrijeme, jer je Nadin već bila u komi. Sada je malo bolje, vjerovatno mora ići na transplantaciju jetre”, piše Face TV.
Dok se u Bosni i Hercegovini krše najosnovnija prava djeteta propisana Konvenciju o pravima djeteta, širom svijata se ovaj praznik obilježava na mnogo pozitivniji način, manifestacijama koje su popraćene dječijim smijehom i veseljem.
UN KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
Podsjećamo, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 20. novembra 1959. godine usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, a 1989. godine Konvenciju o pravima djeteta.
Ovaj dan se obilježava kao Međunarodni dan djeteta, s ciljem senzibiliziranja javnosti na potrebu zaštite djece od zloupotreba, nasilja i različitih oblika diskriminacije.
Međunarodni dan prevencije zlostavljanja i zanemarivanja djece obilježen je juče sa ciljem jačanja svijesti o štetnosti svakog oblika nasilja nad djecom, podsticanja države na aktivniji odnos u zaštiti djece i jačanja prevencije kao prioritetnog zadatka u zaštiti djece od različitih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.
Međunarodni dan prevencije zlostavljanja i zanemarivanja djece nastao je na inicijativu Fondacije svjetskog samita žena iz 2000. godine s ciljem stvaranja kulture prevencije širom svijeta podsticanjem vlada i društvenih organizacija na aktivnije uključivanje u zaštiti djece.
Radi skretanja pažnje na ovaj teški problem, partneri Svjetskoga dana organizuju aktivnosti za povećanje svijesti i edukacije o zlostavljanju djece i nasilja prema djeci, podsticanje poštovanja prava djeteta, te stvaranje prevencije zlostavljanja djece glavnim prioritetom.
Zlostavljanje djece vrlo je težak problem koji uzrokuje brojne teške posljedice na njihov razvoj. Izloženost djeteta fizičkom, emocionalnom ili seksualnom zlostavljanju predstavlja traumatsko iskustvo koje ostavlja duboke ožiljke. Sve države koje se brinu o dobrobiti svojih građana, a osobito djece, prepoznale su kao jedan od svojih prioritetnih zadataka razvijanje prevencije zlostavljanja.
UN Konvencija o pravima djeteta je univerzalni međunarodni dokument posvećen djeci, izraz potrebe da se djeci obezbijedi posebna zaštita i briga, jer postojeći sistem zaštite prava i sloboda građana na međunarodnom planu nije bio dovoljna garancija i u zaštiti prava i interese djece.
Prava djeteta, kako ih Konvencija utvrđuje, samo su potrebe svakog djeteta koje su različite u različitim periodima njegovog odrastanja. Zato je važno da te potrebe djeteta u svakom periodu njegovog odrastanja i na svakom mjestu budu prepoznate, kako bi mogle biti osigurane i obezbijeđene i u porodici, školi, lokalnoj zajednici. Prava koja djeca imaju nikako ne znače da djeca mogu raditi što hoće, da su prezaštićena, da su učenjem o pravima zanemarili obaveze.
Djeca imaju i svoje obaveze i odgovornost u skladu sa svojim uzrastom i svojom sposobnošću da obaveze i odgovornost preuzmu, a od odraslih zavisi da li djeca znaju svoje obaveze i da li će preuzeti odgovornost za svoje postupanje i svoje odluke, a prava djece su obaveza i odgovornost odraslih.
Obaveza je odraslih da djetetu obezbijede takvu zaštitu i brigu koja je neophodna za njegovu dobrobit, imajući pri tome u vidu: da je svako pravo iz Konvencije osnovno i jednako važno, da prava nije moguće rangirati po njihovom značaju, da prava djeci pripadaju samo zato što su djeca i da se prava djeci ne mogu oduzeti zato što ih nisu zaslužili.
Konvencija o pravima djeteta nas obavezuje, ali nas prije svega obavezuje briga za svako dijete. Dijete ima pravo, a odrasli obavezu i odgovornost da omoguće ostvarivanje svakog prava, za svako dijete i na svakom mjestu na putu njegovog odrastanja.