Svjedok Državnog tužilaštva ispričao je kako su posrednici pri kupovini respiratora za Federaciju Bosne i Hercegovine dogovorili ostvarivanje ekstradobiti od 2,4 miliona eura po ugovoru sa “Srebrenom malinom”, firmom optuženog Fikreta Hodžića.
Svjedok Kristian Marić, kojem je dodijeljen imunitet od krivičnog gonjenja, kazao je da optuženi Hodžić u početku nije znao za ovaj dogovor, ali da su ga kasnije upoznali o uvećavanju cijena i da se saglasio.
Marić je naveo da je u Mostaru vodio mrežu mladih preduzetnika i da se bavio posredovanjem u kupovini na prostoru BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Kazao je da je s pojavom pandemije koronavirusa počelo interesovanje za nabavku medicinske opreme.
Svjedok je rekao da ga je u martu prošle godine pozvao Fikret Hodžić, predstavljajući mu se da je iz Vlade FBiH, odnosno da s njom sarađuje.
Međutim, posebno je interesantna je prepiska Hodžića i Marića koja je danas prezentirana. Tu se spominje i ime Fadila Novalića.
Fikret Hodžić: “Daj mi još informacija o ovim invazivnim.”
Kristijan Marić: “HCVE003 je 42.000 eura po komadu, a minimalna narudžba 50 komada.”
Fikret Hodžić: “Brate, čekam njih. Zovem te brzo; radimo posao do 10 miliona samo da vidimo šta.”
Posebno zanimljiva bila je poruka u kojoj Marić Hodžiću šalje sliku federalnog premijera sa TV-ekrana.
Kristijan Marić: “Gdje god okreneš – Fadil.”
Fikret Hodžić: “Šuti, zamrzio sam ime zbog njega. Težak je ko tuč.”Kristijan Marić: “Šta bi na kraju? Ovi moji me ubiše.”
Fikret Hodžić: “Nek tuku, isplatit će se. Ma, brate, nestručni ljudi gore nego ja, a kupuju opremu.”
Detalji svjedočenja
Marić je kazao da je malo istraživao i vidio da ima firmu “Srebrena malina”, da je bio novinar, kao i da je član Stranke demokratske akcije (SDA), te je pretpostavio da je blizak vlasti.
“Rekao je da mu trebaju invazivni i tražio što kraći rok”, prisjetio se Marić.
On je pojasnio da je u ovom poslu bio s Bornom Cicerom iz firme “Exotrade” iz Rijeke, te izvjesnim Dušanom iz Srbije.
Kazao je da je Hodžiću dostavljen kupoprodajni ugovor sa “Exotradeom” za nabavku 100 respiratora HC VE300 po cijeni od 39.000 eura po komadu.
Dodao je da su naknadno dodati i troškovi prevoza od 300.000 eura.
Kazao je da ih je Cicero obavijestio da tih respiratora više nema na stanju i da mogu razgovarati o drugima.
Marić je naveo da je prije pojave pandemije cijena respiratora bila pet do šest hiljada po komadu, ali da se kasnije povećavala.
Svjedok je ispričao kako je Sanja Lekić iz “BTL Medicala” iz Crne Gore posredovala u nabavci respiratora oznake ACM 812A za Srbiju i da je bilo naručeno 200 komada, a naknadno još 100. Kazao je da je Srbija zatražila vraćanje novca, jer isporuka nije bila u predviđenom roku.
On je naveo da je ugovorom sa Srbijom bilo predviđeno oko 1.500.000 miliona eura za 100 komada respiratora, napominjući da ne zna da li je bilo još isplata.
Ugovor koji je kasnije postignut s Hodžićem za isporuku 100 respiratora oznake ACM 812A, kako je kazao, iznosio je 3.500.000 eura odnosno 3.900.000.
Na pitanje o razlici između dva tipa respiratora, Marić je rekao da su oba invazivna, a da je HC VE300 jači i da ima bolje karakteristike.
Prema njegovim riječima, Cicero i Lekić su dogovorili plan da uvećaju cijenu respiratora za “Srebrenu malinu” kako bi Lekić vratila novac Srbiji zbog kašnjenja.
“Svrha je bila da pomognemo Sanji Lekić da povrati novac”, kazao je svjedok.
On je dodao da su, osim vraćanja duga, planirali da ostatak raspodijele on, Cicero, Dušan i Lekić. Kazao je da je njegov ugovor sa “Exotradeom” bio na 200.000 eura, a da je trebao dobiti ukupno 500.000.
U iskazu iz istrage, čiju je tačnost potvrdio, Marić je naveo da su stvarni troškovi bili 1,5 miliona eura, a da je “Srebrena malina” trebalo da plati 3,9 miliona, čime je ostvarena esktradobit od 2,4 miliona.
Svjedok je ispričao da se u posao uključio i Samir Cerić iz Londona, koji je trebao sa Kinezima završiti papire.
Na pitanje da li je Cerić trebao dobiti dio od dogovora, Marić je rekao da niko ne radi “džaba”. Potvrdio je da je bilo planirano 100.000 eura za Cerića.
Naveo je da je dostavljena lažna faktura, na kojoj je umjesto 1,5 miliona stajalo 3,9 miliona. Marić je rekao da su o svemu morali obavijestiti i Hodžića, koji se saglasio sa planom.
“On je samo tražio da se isporuči 100 komada respiratora, a da ćemo kasnije razgovarati”, kazao je svjedok.
Dodao je da je Hodžiću obećano da će biti “počašćen” od iduće nabavke. Potvrdio je da je bilo planova za nabavku još 200 respiratora. Svjedok je naveo i da je Hodžić bio raskinuo ugovor koji je imao sa Lekić.
Svjedok je potvrdio da mu je tokom pregovora Hodžić spominjao da komunicira s premijerom i da će mu on pomoći oko papira.
Marić je naveo i da je ambasador BiH u Kini urgirao kod kineskih vlasti kada je Lekić nabavljala 200 respiratora.
Rekao je i da je 23. aprila razgovarao sa Hodžićem, koji mu je tada kazao da ide u Banjaluku da ponudi respiratore za Republiku Srpsku.
Marić je rekao da je Hodžića obavijestio kada je pozvan da da izjavu u istrazi i da mu je on kazao da ispriča kako je bilo. U iskazu iz istrage, svjedok je naveo da mu je Hodžić rekao da ne iznosi detalje o nabavci, te da ne spominje premijera i Civilnu zaštitu.
Za zloupotrebu položaja prilikom nabavke respiratora, optuženi su federalni premijer Fadil Novalić, suspendovani direktor Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) Fahrudin Solak, direktor firme “F.H. Srebrena malina” Fikret Hodžić, kao i sama firma, te federalna ministrica finansija Jelka Miličević, kojoj je na teret stavljen nesavjestan rad.
Odbrane će Marića ispitati u nastavku suđenja 29. decembra.