Na Covid odjelu Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu za samo 11 mjeseci prošlo je više od 10.000 pacijenata.
Doktori, medicinske sestre i tehničari, anesteziolozi i drugi članovi tima, naporno su radili u dežurama, turnusima, prekovremeno, a sve u jednom cilju – spasiti i pomoći pacijentima koji se bore s koronavirusom.
Ovo neobično vrijeme natjeralo je sve, bez obzira na smjer ili područje koje su specijalizirali, da se uključe u rad Covida i daju sve od sebe da sačuvaju živote.
Morali su zaboraviti da su i oni obični ljudi, na strahove da će kada dođu kući možda zaraziti svoju porodicu ili ne tugu i očaj koji osjete kada izgube pacijenta jer već su morali preći na pomaganje narednom.
Od osjećaja nemoći do euforije
Dr. Anela Šubo, šefica Covid tima, kazala je kako su timskim radom, iskustvom starijih kolega i entuzijazmom mlađih uspjeli pružiti sveobuhvatno i pravovremeno liječenje pacijenata.
Uporedo su imali i kontinuiranu edukaciju o covidu.
“U pojedinim momentima bili smo fizički i emocionalno iscrpljeni, što zbog opreme, broja sati u Covid odjeljenju, teške kliničke slike pacijenata… Osjećaj nemoći kada ne uspijemo i osjećaj euforije kada se desi čudo u oporavku bolesnika… Sve je bilo lakše jer je vizija koju je postavio prof. dr. Ismet Gavrankapetanović bila postajana i jasna, a to je sve bolja zdravstvena usluga za sve oboljele”, kazala je dr. Šubo.
Istakla je kako očekuje, na osnovu podataka o Omicronu, da će ubrzo doći u BiH.
“Borba s covidom još traje. Apelujemo na sugrađane da se vakcinišu protiv Covida i da se pridržavaju mjera kako bismo izbjegli neželjeni scenarij kada nismo imali kreveta za svakog pacijenta koji je trebao našu pomoć”, apelovala je.
Zanemarivanje ličnog života i porodice
Anisa Olovčić je medicinska sestra koje je po struci fizioterapeut.
Početkom pandemije ušla je u Covid odjela da pomogne svojim kolegama. U međuvremenu je postala glavna odgovorna sestra za ovaj odjel.
“Stalnim ulaženjem vidjela sam koliko medicinske sestre imaju posla i ne mogu stići. Krenulo je spontano sve, od pomaganja pa nadalje. Svaki medicinski tehničar bilo koje struke je pomagao – od hranjena pacijenata od čega ovisi 60 posto oporavka, lijepa riječ, presvlačenje, higijena…
Medicinske sestre su osobe koje dosta vremena provedu u covidu uz pacijenta. Imaju kratak period između dežura. Zanemarile su lični život i porodicu da bi pomogle pacijentu”, kazala je Olovčić.
Potiskivanje emocija
Merima Šehić, šefica urgentnog centra, kazala je kako su radili duple smjene, veliki broj dežura i da nikada nije imala problem sa pronalaskom dobrovoljaca.
“Bilo je izuzetno naporno. Kontinuirani strah za članove porodice, da im ne prenesemo infekciju, morali smo potpisnuti, kao i sve emocije”, navela je.
Direktor ove zdravstvene ustanove Ismet Gavrankapetanović zahvalio se svom osoblju.
“Ovo što je uradila naša bolnice je čudo i ponosan sam”, rekao je kratko.
Na liječenju u Covidu je tokom 11 mjeseci bilo 75 djece sa srednje teškom kliničkom slikom, a ukupno su liječili 500 djece kroz covid ambulantu.