Bivši republikanski senator, višestruki predsjednički kandidat, heroj iz Drugog svjetskog rata i veliki prijatelj Bosne i Hercegovine Robert Bob Dole, koji je ogromne napore uložio u to da SAD ostvari aktivniji pristup u pomoći BiH, preminuo je jučer u 98 godini.
U intervjuu kojeg je dao uglednoj bh. novinarki Enveri Selimović, govorio je o tome, između ostalog, kako je izgledala borba za dizanje embarga na oružje, prenosi N1.
“Morate imati pravo da branite svoj dom i obitelj“, naglasio je.
Između ostalog, Bob Dole će ostati zapamćen i po insistiranju da BiH zatraži dizanje embarga na oružje.
“Bili smo sigurni da to treba učiniti, zapravo znali smo da se borimo protiv Clintonove administarcije. Ali mnoge kolege, demokrate i republikanci, 69 od 100 senatora su govorili ‘dignite embargo na oružje’.
Znali smo da nešto oružja ipak stiže, bilo je načina za to. Smatrali smo da se tu radi o osnovnom ljudskom pravu. To je predviđeno Poveljom UN-a: Pravo na samoodbranu. Radi se o životima ljudi, pravu da brane svoj dom. I nisu imali to pravo. To za mene nije imalo smisla. Ne zanima me šta ste, morate imati pravo da branite svoj dom i svoju obitelj”, naglasio je.
Stiče se dojam da je Bob Dole bio mnogo spremniji reagovati u bosanskoj tragediji nego predsjednik SAD, Bill Clinton, konstatacija je ovo novinarke Selimović.
“Da sam ja postao predsjednik, mislim da bih intervenirao ranije. Mislim da i to ne bi bilo potrebno da smo na vrijeme digli embargo. To je bio naš argument. Zašto ne pustiti ljude da se brane? Nisu tražili američke trupe, nego oružje, pravo na odbranu. Da se bore za svoje živote. Taj argument sam davao ja. Ali, ni Clintonova ni Bushova administracija, po mom mišljenju, nije uradila pravu stvar”, naglasio je Bob Dole.
Osvrčući se ma sve postignuto, naglašava da je Dejtonski mir prekinuo borbe, ali od tada nije donio puno napretka.
“Ipak mislim da ima nade. Tražimo više demokratije, a manje korupcije, ako je ima. Znamo da je prvi uzrok svemu bio Milošević. Znamo kakva je mračna rupa Republika Srpska. I morali bismo hapsiti Karadžića i druge ratne zločince. Puno je posla. Bojim se da Amerikanci i drugi koji podržavaju BiH ne izgube interes ukoliko se nešto ne promijeni”, govorio je tada senator Dole.
Na pitanje novinarke o njegovom mišljenju o Aliji Izetbegoviću, ali i Tuđmanu i Miloševiću, Dole navodi kako se “tu nema puno šta porediti.”
“Očito, Milošević je bio agresor. Tu nema dvojbe. On je počeo, on je slao signale prije više od deset godina, na Kosovu…kada je raspustio njihove organe. Taj signal su Silajdžić i drugi odmah razumjeli. Znali su da je to početak raspada Jugoslavije. Milošević je htio sve.. Veliku Srbiju.
Ne možete porediti Izetbegovića sa Miloševićem. Sviđa mi se Izetbegović. Volio bih da je otvoreniji. Ako bi napravio neke hrabre poteze, podržao demokratiju, slobodu, antikorupciju, on bi, mislim, bio pravi lider”, istakao je svoj stav.
Posjećivao je i majke žrtava
U razgovoru sa Selimović, pričao je i o posjeti BiH koju je planirao.
“Neću se sastati samo sa ljudima u Sarajevu, nego i sa majkama koje žive van Sarajeva. Uvijek nastojimo posjetiti majke, one uvijek pričaju svoje priče. I to je neka vrsta terapije. Da znaju da je nekome stalo. I u Srbiji, kad majke traže da zahtijevam od Miloševića da se sastane s njima – nikad se nije sastao sa majkama poginulih Srba. To puno kazuje o njemu, koliko je loš”, naglasio je.
Iskoristio je tada priliku i da pošalje poruku gledateljima intervjua, a to je da bh. građani imaju puno prijatelja u SAD i u svijetu, te da će podrška biti tu, dok god nastoje popraviti stvari.
“Politika se ne pravi na ljudskoj bijedi”
U intervjuu vođenom sa Dolom u Sarajevu 2000. godine, prilikom otvaranja Instituta za nestale, novinarka Selimović je konstatovala da su se Bosanci osjetitili izdanim od strane međunarodne zajednice tokom rata, ali da se u tom momentu osjećaju, na neki način, izdanim od strane lokalnih političara.
“Rekao sam danas na jednom sastanku da se politika ne pravi na ljudskoj bijedi. Ne biste trebali dopustiti ljudima da pate, ne nastojte ostvriti korist na tome što neko pati. Većina političara koji to rade, po mom mišljenju, u jednoj demokratskoj zemlji – osuđeni su na poraz. Ne možete biti uspješni ako tako radite svaki dan, pokušavate smisliti “kako mogu dobiti još jedan glas” radeći nešto dok ljudi pate”, odgovor je Boba Dolea.
Ponovo je naglasio da, ako se ne uradi nešto – zemlje koje pružaju pomoć će izgubiti strpljenje i tada više neće biti pomoći i novca.