Bosanskohercegovački muzičar Damir Imamović oglasio se na Facebooku negirajući navode da se Sarajevo loše odnosilo prema legendarnoj bh. kantautorici Jadranki Stojaković.
Jadranka Stojaković je preminula 2016. godine nakon borbe sa teškom bolešću.
Ona se duži vremenski period borila sa amiotrofičnom lateralnom sklerozom, poznatijom kao Lou Gehrigova bolest ili skraćeno ALS. Dobila je ime upravo po Lou Gehrigu, poznatom bejzbol igraču, a poznata je bolest i po tome što Stephen Hawking bolovao od nje. Nažalost, ova bolest nije izlječiva.
U javnosti se već duže vrijeme šire informacije kako joj se Sarajevo nije odužilo. Dugo je živjela u Japanu, dok u glavnom gradu BiH nije imala stan.
“Kako sve kod nas mora da se opogani, tako sam i na moj sinoćnji ‘thread’ s Jadrankinim pjesmama dobio nekoliko komentara i poruka tipa ‘Sarajevo se loše ponijelo prema Jadranki’. Kao neko ko ju je poznavao i radio s njom, bio prisutan dok sve s njenom bolešću dešavalo, moram reći da to jednostavno nije istina.
Pa neka ostane zapisano. Jadranka je po svom konačnom povratku u Sarajevo 2011. po ekspresnom postupku dobila zdravstveno od Kantona Sarajevo kako bi se mogla liječiti od opake bolesti.
Njen stan na koji je prije rata imala stanarsko pravo nikada nije uspjela vratiti jer je promašila sve procese povrata stanova poslije rata.
Ipak, kao i za zdravstveno, tadašnji ministar kulture kantona, Ivica Šarić, angažirao se te je dobila na korištenje stan u Pejtonu.
Nakon koncerta na Danima Sarajeva u Beogradu, Jadranka je odlučila da proba s tretmanima u Banji Koviljači jer banja u Fojnici nije imala kapacitete za liječenje njene bolesti.
Međutim, ni Banja Koviljača nije pomogla. Tada je čula da u Banja Luku dolaze strani stručnjaci koji imaju dobre rezultate u liječenju nervnih bolesti.
Predivna Maja Tatić iz Banja Luke angažirala se i Jadranka je dobila zdravstveno u RS-u (mislim preko televizije gdje su je zaposlili kao savjetnicu).
Na liječenju je do kraja života ostala u Banjoj Luci. I to je sve.
Iako su mnogi nastojali iskoristiti njenu nesreću za priglupe narative svađe i zamjeranja po standardnim nacionalnim linijama, svjedok sam da su svi skočili da pomognu koliko je ko mogao, ali lijeka jednostavno nije bilo. I to je to. Žalosno, tužno, ali to je sve“, poručio je Imamović.