Delegacija Kantona Sarajevo, koju su predvodile ministrica za odgoj i obrazovanje Naida Hota-Muminović i dopredsjedavjuća Skupštine Smiljana Viteškić, položila je cvijeće na mjesto masakra u ulici Oslobodilaca Sarajeva iza broja 3, u naselju Dobrinja.
Na tom mjestu, prije 28 godina, agresorska granata ugasila je živote devetoro naših sugrađana, dok ih je 16 teže i lakšemranila.
Tog kobnog dana živote su izgubili: Seida Baličevac, Osman Hebibović, Emin Kolar, Enver Mustagrudić, Muškija Pribinja, Mirsad Spahić, Selima Spahić, Aiša Šito i Jadranka Tendžera.
Obraćajući se prisutnim, ministrica Hota-Muminović podsjetila je da su eksperti UNPROFOR-a potvrdili da su ove granate ispaljene sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske iz naselja Lukavica, tačnije iz kompleksa zgrada Energoinvesta.
Kako je kazala, odmah nakon ovog njihovog saopćenja, avioni NATO-a su nadlijetali navedene položaje, što je, ironično, sutradan uzrokovalo neutralniji izvještaj UNPROFOR-a, kada je počinjen masakr na Markalama.
“Svake smo godine ovdje da se sjetimo naših sugrađana, ali i svih ubijenih tokom agresije od ’92. do ’95. godine. Govoriti o tome je veoma važno, ne samo zbog prošlosti i sadašnjosti, nego posebno zbog budućnosti. Moramo se podsjećati, ne dopustiti da ove strahote prekrije zaborav”, navela je ministrica Hota-Muminović.
Stoga, kako je naglasila, treba podsjećati na hiljadodnevnu opsadu Sarajeva u kojoj su njegovi građani zbog agresora preživljavali bez hrane, bez vode, električne energije, ogrjeva,…
“A kao da to nije bilo dovoljno, konstantno granatiranje i snajperski hici sa agresorskih položaja su ubili više od 12 hiljada građana Sarajeva, a od toga 1.601 dijete.
Ne priznajem druge podjele među ljudima, osim na dobre i loše, ali osjećam potrebu da spomenem da neprijateljska artiljerija nije birala ni godine, ni spol, niti vjersku, niti nacionalnu pripadnost. Svi koji su tada živjeli u Sarajevu bili su svakodnevne žive mete Vojske Republike Srpske”, rekla je ministrica Hota-Muminović.
Podsjetila je da je za zločine počinjene u Sarajevu Međunarodni sud u Hagu osudio Stanislava Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS na maksimalnu kaznu, doživotni zatvor, a da je Dragomira Miloševića, koji je naslijedio Galića i koji je nastavio zločine nad Sarajlijama, Sud osudio na 33 godine.
Kaznu doživotnog zatvora dobio je i Ratko Mladić, komandant Glavnog Štaba VRS.
“Ipak, premalo je osuditi par ljudi samo za patnje svih građana Sarajeva tokom četiri godine opsade, a kamo li i za više od 12 hiljada ubijenih građana i djece, te više od 60.000 ranjenih.
No, bez obzira na prošlost, naša budućnost se mora graditi na ravnopravnosti svih naroda i građana. Moramo istrajavati na idejama na kojima Bosna i Hercegovina može i mora opstati, a to su ideja suživota, međusobnog uvažavanja i tolerancije.
A da bi to bilo tako, pravda mora biti zadovoljena i počinioci tih strašnih zločina, pa i ovog koji danas obilježavamo, moraju biti adekvatno kažnjeni”, zaključila je ministrica Hota-Muminović.
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Fikret Grabovica danas je istakao da građani Sarajeva tokom opsade ni u jednom trenutku nisu bili sigurni, da su svakodnevno bili na meti snajpera i granata.
“Posebno su tome bili izloženi prilikom okupljanja, kao što je ovdje bio slučaj, u redu za humanitarnu pomoć. Sve to dovoljno govori kakve su namjere agresora bile, šta su željeli – da ubiju što više nevinih građana.
Malo je reći da je to bio zločin prema civilnom stanovništvu, to je bio fašizam u najgorem obliku, jer su željeli da ubiju i uklone sve one koji nisu prihvatali njihovu ideju”, kazao je Grabovica.
Predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS Senida Karović navela je da ovaj slučaj svjedoči da agresor nije slučajno gađao građane Sarajeva.
“Na ovom mjestu se dijelila humanitarna pomoć, što znači da je agresor smišljeno, ciljano ubijao nedužne civile.
Civili su se u peridu opsade od ’92. do ’95. godine borili na razne načine da opstanu, dođu do hrane, prežive još jedan dan u opkoljenom Sarajevu… Ovo mjesto svjedoči o svim strahotama, patnjama civila bez hrane, vode, struje”, kazala je Karović.
Osim delegacije Kantona Sarajevo, obilježavanju su prisustvovali članovi porodica ubijenih, te delegacije Grada i Gradskog vijeća Sarajeva, Općine i Općinskog vijeća Novi Grad, kao i predstavnici udruženja žrtava.
