U Sudu BiH danas je počelo iznošenje završnih riječi odbrane Dragana Vikića, komandanta Specijalne jedinice i komandanta Jedinice rezervnog sastava.
Tim povodom, ispred Suda BiH okupila se nekolicina građana koja je poručila “Zaboravljamo heroje”.
“Kriminalci hodaju, ubice hodaju, a časne ljude ganjaju”, poručio je jedan građanin Sarajeva.
“Bojim se, s obzirom da je život postao težak i neizvijestan i da ljude sve više pritiskaju ove političke nevolje, ostalo je malo prostora da se evocira uspomena na časne komandante”, kazao je drugi.
Tužiteljica zatražila osuđujuču presudu
Podsjetimo, prošle sedmice, četvrtog dana, iznošenja završnih riječi, Državno tužilaštvo je od Sudskog vijeća zatražilo osuđujuću kaznu za Dragana Vikića, Jusufa Pušinu, Nermina Uzunovića i Mladena Čovčića, optuženih zbog ubistva zarobljenika u sarajevskom Velikom parku 22. aprila 1992. godine.
Kako je kazala tužiteljica Tužilaštva BiH Vesna Ilić smatra da su oni počinili krivično djelo.
“Smatram da su sasvim jasno utvrđene činjenice i da su optuženi počinili krivično djelo protiv ratnih zarobljenika. Sudsko vijeće može sasvim jasno i van razumne sumnje zaključiti da su optuženi odgovorni za počinjeno krivično djelo”, navela je Ilić, prenosi BIRN BiH.
Za ubistvo osam pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) optuženi su Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.
Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za uniformisanu policiju.
Uzunović i Čovčić su optuženi kao nekadašnji pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.
U završnoj riječi tužiteljica Ilić je kazala da Tužilaštvo BiH ne vidi nijednu olakšavajuću okolnost prilikom odmjeravanja kazne, smatrajući da tu okolnost nije imalo ni osam ubijenih osoba.
Ilić je najveći broj sati ročišta prepričavala iskaze saslušanih svjedoka, a pored toga je pobrojala i određeni broj materijalnih dokaza koji su ranije uloženi u sudski spis.
Navela je da svi materijalni dokumenti pokazuju kako ništa nije urađeno da se spriječi ubistvo osam zarobljenika. Kako je kazala, svi su znali odgovore, ali da niko ni danas ne želi da govori o tome.
“Vještak Mile Matijević je u pravu kada konstatuje da nijedna radnja nije poduzeta, a po mišljenju Tužilaštva, nijedna radnja ni do danas nije poduzeta”, dodala je Ilić.
Govoreći o Uzunoviću i Čovčiću, tužiteljica je rekla da je njima moralo biti poznato da zarobljena lica uživaju određene zaštite, a da ih je određeni broj svjedoka prepoznao na fotodokumentaciji te da su naveli kako su bili u dijelu sastava koji je pripadao Specijalnom odredu policije.
Osvrnula se na svjedočenje optuženog Vikića, u kojem je “kategoričan” da jedinica Jusufa Pušine nije bila u sastavu Odreda, te da je obavijestio Pušinu kada je čuo za ubistva u parku.
Govoreći o svjedocima Pušine, Ilić je kazala da se teško mogu prihvatiti njihovi iskazi, u kojima su mu pokušavali dati alibi za 22. april 1992. godine.
“Tužilaštvo je, dovodeći u vezu iskaze pripadnika Odreda, dokazalo odgovornost Vikića i Pušine.
Tužilaštvo je dokazalo da je postojao odnos nadređenih i izvršilaca. Vikić, ne samo da je bio komandant, već je bio autoritet, koga cijene i poštuju”, rekla je tužiteljica, dodavši da je postojao odnos između Vikića i Pušine.
Kako je rekla, Vikić i Pušina su imali široka ovlaštenja, svaki za sebe.
Navela je da Tužilaštvo tvrdi kako su optuženi mogli i trebali znati da će osam osoba biti ubijeno ili da je već ubijeno, te je predložila da se oglase krivim.