Od četiri svjedoka koja su se danas našla pred Sudom BiH u nastavku suđenja u slučaju Zijad Mutap i drugi, tri su svjedočila pod zaštitom.
Od njih troje, dvoje je policijskih službenika koji su bili uključeni u slučaj.
Svjedok pod šifrom M2 svjedočio je da je dan nakon što je u Velikoj Aleji teško povrijeđen Dženan Memić dobio instrukciju nadređenog da se stavi na raspolaganje Hasanu Dupovcu, jednom od optuženih u ovom predmetu, te da je telefonski od Dupovca dobio naređenje da izvrši provjere u Velikoj Aleji.
Zadatak mu je bio da provjeri gdje se nalaze sigurnosne kamere, ali i da potraži automobil koji bi mogao biti uključen u slučaj.
M2 je svjedočio da su tada kontaktirali sa zaštitarima u Ambasadi Kuvajta, te da im je taj čovjek rekao da je neko ranije dolazio.
M2 je dodao da nije upoznat da li je postupajući tužilac MUP-a KS bio upoznat sa njihovim aktivnostima, ali da je o svemu sačinio službenu zabilješku.
Do zapleta dolazi nakon dvije godine, kada je saslušan u Tužilaštvu KS.
M2 je svjedočio da ga je nekoliko dana ranije zvao Hasan Dupovac koji mu je rekao da će biti saslušan.
Razgovor sa Dupovcem je snimljen putem aplikacije koju je koristio, što je rekao tužiocu Seadu Kreštalici, koji je zatražio izuzimanje snimka.
“Na tom snimku Hasan govori kako nije sporan moj odlazak, već odlazak druge ekipe, čini mi se u kuću Šerifa Konjevića”, rekao je svjedok.
“Tužilac mi je rekao da ne smijem nikome govoriti o ovom snimku”, dodao je M2.
M2 dodaje kako je nakon toga završio u pritvoru gdje je proveo šest mjeseci.
“Šest mjeseci u pritvoru, a terete me za pribavljanje protivpravne koristi od 95 KM. Moj život se izmjenio. Dvadeset godina sam bio uzoran policajac, ocjenjivan ocjenom pet”, rekao je M2.
Svjedok M7 je svjedočio o načinu na koji se Odjel za krvne, seksualne delikte i ratne zločine uključio u istragu, koju je u prvom momentu vodila saobraćajna policija.
Kaže nazvao ih je tužilac Meris Ćato koji je tražio da se uključe.
“Rekao je da je uviđaj vođen kao saobraćajna nesreća, ali da postoje informacije da se ne radi o saobraćajnoj nesreći”, dodao je M7.
M7 svjedoči da su dva službenika otišla i obišla tada povrijeđenog Memića, te razgovarala sa ljekarom koji je konstatovao povrede glave.
Poziv iz Tužilaštva je stigao i kada je trebalo pregledati vozilo koje se može dovesti u vezu sa slučajem.
“To je bila usmena naredba, načelnik odjeljenja za krvne delikte je burno reagovao. Neće se niko uključivati, vikao je”, tvrdi ovaj svjedok, dodajući da je postupio po naređenju tužioca i obavjestio kolege, jer im je to bila dužnost.
Svjedok je prisustvovao i obdukciji tijela nastradalog Memića kojom je rukovodio doktor Hamza Žujo.
“Ocjena je bila da je uzrok smrti najvjerovatnije udar tupo-tvrdim predmetom bez oštrih ivica”, rekao je svjedok.
Dodao je da je moguće da se radi o ključu koji se koristi za montiranje točkova na automobilima.
Fotografija sa mjesta događaja, koje je fotografisala saobraćajna policija, a koje su dostavljene krvnim deliktima nisu mnogo govorile, kaže svjedok.
Dodao je da se na njima nalazi nekoliko grupa kapljica krvi, te jedna “lokva”, ali da mu je čudno što među grupama kapljica ne postoji nikakva povezanost.
“Ja ni danas ne znam čija je krv bila”, rekao je svjedok dodajući da je slučaj neuobičajan jer do odjela za krvne delikte nisu stizali rezultati vještačenja.
“Bila je informacija da je gospođica Mutap dobijala prijetnje od bivšeg momka, te da su one bile javne, ispred ugostiteljskog objekta”, rekao je svjedok, dodajući da je MUP imao informacije da je taj momak Mirza Ploskić sa dvojicom prijatelja kobne večeri viđen na Ilidži.
Svjedok pojašnjava da je poligraf pokazao da Ploskić, i njegovi prijatelji koji su bili kriminalistički ispitivani nisu prošli poligraf, te da je ocjena ispitivača bila da mogu biti umiješani, ili znaju način na koji je Memić nastradao. Regovali su, kaže svjedok na predmete kojim je moglo biti izvršeno ubistvo. Ipak, kriminalistička obrada Ploskića i njegovih prijatelja nije dovela do konkretnih informacija.
Svjedok je izričit u stavu da se ovdje ne može raditi o saobraćajnoj nesreći, te pojašnjava da je lično sačinio prvi zabilješku u kojoj je slučaj tretirao kao moguće ubistvo.
Svjedok je svjedočio i na okolnosti druge službene zabilješke koja je pisana u odjelu za krvne delikte, ali i o načinu na koji su izuzimani snimci sa video kamera iz Velike Aleje.
Svjedočenja koja su prethodila ovim svjedočenjima, isključuju mogućnost uključenosti vozila Renault Clio u cijeli slučaj.