Zastupnica Naše stranke u Skupštini TK Amra Nadarević- Vodenčarević pohvalila je sebe i svoju stranačku kolegicu Mirela Trepanić- Grubešić humanitarnim djelovanjem preko leđa građana.
Njih dvije su kako navodi Vodenčarević odlučile svaki mjesec donirati povećanje plaće od 136 KM u humanitarne svrhe.
Njihovu odluku mnogi u Tuzli smatraju cinizmom i populizmom jer su glasale za povećanje plaća ministrima i poslanicima pod krinkom usklađivanja osnovica za plaće budžetskih korisnika.
Skupljanje jeftinih političkih poena ipak više ne prolazi jer njih dvije kao dio skupštinske većine u TK imale priliku da prije glasanja traže izuzimanje ministara i poslanika iz usklađivanja, ili barem da zaključkom ta sredstva preusmjere na nešto od čega će građani imati koristi.
“Pa kada ste morali što ih ne uskladiste sa penzijama, a to što ćete se vas dvije odreći tog povećanja je nebitno jer ste učestvovale u povećanju plata stotinu drugim koji te plate i ne zaslužuju i na kraju ona stara.
Ne kune mati sina što se kockao već što se vadio. Vidimo se u oktobru“, glasi jedan od komentara na objavu.
Protiv odluke o povećanju plaća jedino je bio poslanik DF-a Mahir Mešalić, ostatak njegovog kluba je bio suzdržan kao i klub SDA.
Mešalić je podsjetio javnost kako je ranije upozoravao da vladajuća većina sprema povećanje plaća zastupnicima, ministrima i savjetnicima pod krinkom brige za budžetske korisnike.
Tada je rekao da misli kako su primanja izabranih i imenovanih zvaničnika dovoljna i da je amoralno povećavati plaću u osjetljivom socijalnom trenutku za građane čija primanja neće pratiti rast cijena životnih namirnica.
“Ova vlast mora otići, ne radi mene ili nekog pojedinca već radi vlastite bahatosti i odnosa prema građanima“, napisao je jučer Mešalić vjerovatno najavljujući ono što bi se moglo dogoditi već sutra.
Iz SDA su također najavili da rade na obaranju vlade TK za što navodno već ima osigurana nova skupštinska većina.
Da li su oni spremni ispraviti nepravdu i odreći se povećanja imat će brzo priliku pokazati.
Ono što treba istaći je da svoja velika primanja spremnosšću na humanitarno djelovanje opravdavaju mnogi političari u BiH.
Iskreno bilo bi bolje da svoju socijalnu osjetljivost dokazuju kroz zakone i odluke koje donose. Ovako parama građana bacaju im prašinu u oči praveći mit o sebi kao humanistima.