“Ljudi ne vjeruju ni provjeri činjenica. Možda to prikazuje trenutno stanje na mrežama.”
Tako za Radio Slobodna Evropa (RSE) objašnjava trenutno stanje na društvenim mrežama u Srbiji Milijana Rogač koja se bavi provjerom informacija (fact check).
Ona i njene kolege sa portala “Istinomer” od početka invazije Rusije na Ukrajinu, 24. februara, prate vijesti, videe i fotografije koje se dijele na mrežama i verifukuju njihovu istinitost.
Kako Rogač ističe, novost koju je ovaj rat donio jeste činjenica da se ne vjeruje ni istinitim, provjerenim sadržajima.
“Imamo fotografiju žene koja je povrijeđena u eksploziji koja je nastala prije nekoliko dana, a na društvenim mrežama se zavrtio post u kojem se tvrdi da je to fotografija iz 2018. godine. Zapravo nije, nego je napravljena prije nekoliko dana u Ukrajini i postoji više fotografa koji su je slikali i snimili“, navela je Rogač.
Međutim, dodaje, opet se u komentarima na taj tekst i analizu “Istinomera” može vidjeti da ljudi ne vjeruju ni provjeri činjenica.
Ovaj primer navodi i Marija Vučić, koja se bavi provjerom informacija na portalu “Raskrikavanje”.
“Ovo je naprimjer slučaj koji forsiraju ljudi koji su rusofili, koji time pokušavaju da dokažu ne znam ni ja tačno šta, a pretpostavljam da pokušavaju da ospore intenzitet ruskog napada na Ukrajinu“, kaže Marija Vučić.
Ona ističe da je nevjerovatno to što se provjerenim činjenicama ne vjeruje.
“Razmišljam cijeli dan o tome kako je moguće da i dalje brane svoj stav da fotografija nije autentična i da je nastala 2018. godine, kada ste im vi pružili deset dokaza da nisu u pravu, ali oni i dalje istrajavaju“, ističe Vučić.
Pune ruke posla za fact check-ere
Pored regionalnih medija, koji se bave provjerom i raskrinkavanjem lažnih vijesti, to svakako rade i svjetski mediji.
Jedan od njih je i “Bellingcat”, koji je napravio bazu svih raskrinkanih vijesti koje se bave ovom temom.
Baza se aktivno dopunjava, a u sebi sadrži i originalni izvor, kao i objašnjeni stvarni kontekst. Pored toga, i CNN, BBC i Reuters objavili su niz lažnih vije
Kako bi i čitaoci sami mogli da provere informacije na koje sumnjaju, portali Poynter i Forbes napisali su kratke priručnike za prepoznavanje i provjeravanje lažnih vijesti.
Prvi savjet je svakako provjera izvora. Kada je u pitanju fotografija, obrnuta pretraga je veoma jednostavna, a The News Literacy Project nudi kratko video-uputsvo.
Svašta se danas pojavilo na mrežama u vezi sa 🇺🇦, pa i TW nalozi koji lažnim snimcima navlače pratioce. Ovo dole je jedan od primera kako se širi fejk njuz.
Video je iz Kine 2015.
Kako sam to utvrdila i kako da vi sami proverite snimke pre šerovanja?🧵https://t.co/hBoJJYHU02 pic.twitter.com/8sQbF3VHhg— Marija Vučić (@marijavuchic) February 24, 2022
S druge strane, kada su u pitanju videi, novinarka Marija Vučić je na svom Tviter profilu objavila objašnjenje kako se može provjeriti da li je video autentičan.
…’Netačno’
Portal “Istinomer” je provjeravao viralan snimak, na kojem su dvoje mladih glumaca na koje šminkeri stavljaju lažnu krv.
Video se, kako se navodi, dijeli na društvenim mrežama kao dokaz da zapadni mediji lažiraju civilne žrtve u ratu u Ukrajini.
Ali video je zapravo sa snimanja filma i nema nikakve veze sa aktuelnim dešavanjima u rusko-ukrajinskom sukobu, otkrio je “Istinomer”.
Snimak je, kako je objasnio “Istinomer”, 28. decembra 2021. godine na društvenu mrežu TikTok okačila ukrajinska fimska producentkinja Daria Driušenko.
Portal “Istinomer” objavio je tekst o snimku glumaca koji navodno trče za svoj život u “lažiranom” ratu u Ukrajini.
Tu je zapravo riječ o snimanju naučno-fantastičnog filma u Birmingemu 2013. godine.
“Raskrikavanje” je 28. februara provjeravalo autentičnost fotografije, koja je podijeljena na Tviteru. Prikazuje ruševine u plamenu između kojih stoji dječak, uz komentar da prikazuje periferiju Kijeva.
Novinari su otkrili da je u pitanju scena iz popularne serije “Igra prestola” (“Game of Thrones”).
“To je u principu bila šala. Dakle, on (autor tvita) nije imao namjeru da širi nekakve dezinformacije, nego se čovjek šalio“, objasnila je Marija Vučić.
Ona je dodala i da su mnogi prepoznali scenu, pošto je “Game of thrones” popularna serija.
“Ali bilo je i onih koji nisu, i koji su počeli odmah da ga napadaju kako je on nekakav ukrajinski bot, zašto ne prikazuje scene iz Dombasa ili slično.
Dakle, ljudi su zaista povjerovali da se radi o nekoj stvarnoj sceni, iako su u par klikova mogli da provjere“, objašnjava Vučić.
“Raskrikavanje” je provjeravalo i snimak navodno velike eksplozije, koji je podijeljen na Tviter nalogu Russia Ukraine Conflict 24. februara.
Video je pratio opis “Velika eksplozija u Kijevu, prije nekoliko minuta“.
Novinari su potom uočili da je isti nalog poslije par minuta podijelio isti video, ali sa još dramatičnijom tvrdnjom “200 ubijenih u Kijevu u eksploziji, od strane Rusije“.
Nakon toga video je podijeljen sa još dramatičnijom tvrdnjom, otkrili su novinari. “U pitanju je nuklearna eksplozija u Kijevu“.
Novinari “Raskrikavanja” su, međutim, potvrdili da je snimak napravljen 2015. godine u lučkom gradu Tijandžin u Kini, prilikom eksplozije hemikalija u jednom skladištu.
U jednom od videa, dijeljenom na mrežama, snimljena je devojčica koja viče na vojnika, i navodno, kako je napisano na Tviter nalogu koji je ovaj snimak i podijelio, kaže vojniku da ide kući.
“Nije vam potrebna čak ni nikakva provjera, dovoljan vam je mozak, zdrav razum, da vidite da devojčica ima majicu neku na bretele, jer je vruće.
Vidi se da je video nastao u vrijeme ljeta i da nema nikakve veze sa Ukrajinom, ali dodatnom provjerom utvrdili smo da se čitava situacija dešava u Palestini 2012. godine“, objašnjava Marija Vučić.
Dezinformacije o svemu
Marija Vučić, novinarka portala “Raskrikavanje”, objasnila je za RSE da se dezinformacije u Srbiji o ruskoj invaziji na Ukrajinu šire podjednako brzo kao i u čitavom svijetu.
Ipak, Vučić naglašava da lažne vijesti dolaze sa obje strane.
“Ima dezinformacija i sa strane simpatizera Rusije i sa strane simpatizera Ukrajine. I jedna i druga strana šeruju neke dezinformacije koje su nekad u svrhu propagande, a nekad u svrhu naprosto prikupljanja klikova i pratilaca“, kaže Vučić.
Ona dodaje i da često ne postoji agenda – ljudima se sviđa da imaju više pratilaca, pa zato šeruju nešto što je očigledno lažna vijest, objasnila je ona.
“A ima i onih koji se, naravno, ’pecaju’ na te stvari, vjerujući da je nešto istina“, objašnjava Vučić.
Ono što se moglo uočiti i tokom pandemije koronavirusa, a nastavilo se i u ovom slučaju, ističu fakt čekeri, jeste da se lažne vijesti šire i van granica jedne države.
“Interesantno je to što dezinformacije putuju jako brzo i jezičke barijere ne znače ništa, zato što se ponavljaju laži i viralni snimci i fotografije.
Dakle, pojavljuju se iste stvari u Španiji, u Azerbejdžanu, u Gruziji, u Srbiji, u Turskoj – što je vrlo zanimljivo. Nevjerovatnom brzinom putuju lažne vijesti na mrežama prije svega“, objašnjava Milijana Rogač.
Ipak, kako ona podvlači, širenje lažnih vijesti ne završava se na društvenim mrežama, već se one prenose i putem tradicionalnih medija.
“Velika odgovornost je na tradicionalnim medijima, koji ipak padaju na tom testu pouzdanosti i to vrlo često, i da li zbog brzine, želje za klikbejtom ili ko zna kog interesa, ne provjere dovoljno informaciju prije nego što je objave“, kaže Rogač.
Novinari nude savjete
I portal “Istinomer” i portal “Raskrikavanje” nude savjete za čitaoce kako najlakše da provjere vijest sami.
“Gledam da u svaki tekst inkorporiram kratko uputstvo za ljude kako da sami provjere fotografiju ili video, da li je autentična ili nije“, objasnila je Marija Vučić.
Ukoliko je slučaj komplikovaniji i autentičnost ne može da se utvrdi, dodala je Vučić, savjet fektčekera je da se to pošalju njima na provjeru.
“Ne samo da vidimo da li je fotografija tačna ili nije, odnosno da li je autentična ili nije, nego da vidimo i kontekst, kada je nastala, zašto, pod kojim okolnostima i da to objavimo“, kaže Vučić i dodaje da je posao fektčekera, koliko god bio frustrijajući, veoma neophodan.
Sa tim se slaže i Milijana Rogač.
“Čini mi se da provjere činjenica i fektčeking tekstovi najviše privlače ljude koji žele provjerenu informaciju, a tih ljudi ima. Oni kojima informacija nije bitna, do njih mislim da ne može se doprijeti ni na koji način – ni činjenicama, niti bilo kojim objašnjenjem“, kaže Rogač.
Ona dodaje da je pandemija pokazala da kada se ljudi plaše i kada su u nekoj krizi, ipak traže provjerenu informaciju i nađu način da do nje dođu.
Svjetski mediji su, pored informacija o lažnim vijestima, istakli i opasnost u kojoj mogu da se nađu novinari prilikom izvještavanja o ratu u Ukrajini.
Zato, Global Investigative Journalism Network pruža vodič za digitalnu bezbkednost, koji u sebi sadrži savjete The New York Times-a, Citizen Lab-a, i drugih, piše RSE.