Udruženje žrtava i svjedoka genocida zatražilo je od nadležnih institucija hitnu reakciju i zaustavljanje bilateralnih sporazuma sa državama u kojima se ne priznaju međunarodne presude, a nakon što je Viši sud u Beogradu uvažio zahtjev Jovana Tintora da kaznu od deset godina zatvora, koju mu je izrekao Sud Bosne i Hercegovine zbog zločina počinjenih u Vogošći, izdržava u Srbiji.
Nakon što je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) objavila vijest da su iz beogradskog Višeg suda i Ministarstva pravde BiH potvrdili da je Srbija u potpunosti priznala presudu izrečenu pred Državnim sudom i da će Tintor, kada se realizuje transfer, kaznu izdržavati u susjednoj zemlji, saopćenjem se javnosti obratilo Udruženje žrtava i svjedoka genocida.
Ovim je, kako smatraju iz Udruženja, Tintor dobio faktičku slobodu u zemlji koja “glorifikuje zločin i zločince, negira presuđeni genocid u Srebrenici i ignoriše desetine potjernica za onim koji se kriju u Srbiji”, te je potrebno hitno zaustavljanje ovakvih i sličnih bilateralnih sporazuma.
“Posebno nas zabrinjava činjenica da smo mi, žrtve, izuzeti iz ovakvih ‘specijalnih akcija’, bez prava glasa i uticaja. Pravni instituti unutar i između država perfektno funkcioniraju isključivo ako su interesi zločinaca u pitanju”, kazao je Murat Tahirović, predsjednik ovog udruženja.
Neprihvatljivo je, kako navode, da se zahtjevi žrtava ignoriraju, kao što je to bilo u slučaju prebacivanja Marka Radića zvanog Maka iz BiH u Hrvatsku, koja, kao i Srbija, prema mišljenju ovog udruženja, “identično blokira i opstruira progon zločinaca i štiti ih”.
Radića je Sud BiH 2011. osudio na 21 godinu zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenog u Mostaru, nakon čega mu je Županijski sud u Zagrebu kaznu smanjio na 12 godina, te je na slobodu izašao krajem 2018., ali je ubijen u Mostaru početkom novembra 2020. godine.
Iz Udruženja traže od Vijeća ministara, Ministarstva pravde, Visokog sudskog i tužilačkg vijeća (VSTV), Tužilaštva i Suda BiH hitnu reakciju i zaustavljanje zloupotrebe bilateralnih sporazuma, te dodaju da su o ovome obavijestili Haški tribunal.
Tintor je prije nekoliko mjeseci podnio molbu za transfer zbog daljnjeg izdržavanja kazne zatvora u susjednoj državi u skladu sa ugovorom između BiH i Srbije o međusobnom priznanju i izvršenju sudskih odluka, te je prihvaćen njegov zahtjev, dok su iz Ministarstva pravde naveli da će on, do realizacije transfera u susjednu državu, i dalje izdržavati kaznu u zemlji koja mu ju je izrekla.
Pravosnažnom presudom Suda BiH u februaru 2019. godine Tintor je, u svojstvu predsjednika Kriznog štaba i člana Glavnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS), proglašen krivim po nekoliko tačaka optužnice za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo Vogošće u periodu od aprila do kraja jula 1992., te je osuđen na deset godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti.
Presudom je uvrđeno kako je Krizni štab donio naredbu o formiranju logora “Kon-Tiki” i “Bunker”, kao i da je Tintor odgovoran za zatvaranje civila u “Nakinoj garaži” i “Planjinoj kući” te nehumane uslove koji su u njima vladali.
Tintor je, kako se navodi u presudi, neutvrđenog dana u prvoj polovici maja 1992. godine osobu C-3, koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće, u logoru “Bunker” udario u stomak, a vojnik joj je strgnuo odjeću, nakon čega mu je optuženi naredio na joj odreže dojku.
Presudom je utvrđeno da je vojnik zarezao dojku, odakle je potekla krv, kao i da je u prostorijama policije ispitivao zatočene policajce, a jednog od njih je davio i udarao rukama, te mu stavljao nož pod vrat.
U kaznu je Tintoru uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru od februara 2016., kada je po potjernici uhapšen na Graničnom prijelazu Rača.
Dokumenti do kojih je BIRN BiH došao u jednom od ranijih istraživanja pokazali su da je Tintor 2013. i 2014. bio predsjednik Vojvodskog savjeta – “Ujedinjenog ravnogorskog pokreta Srbije, Republike Srpske, Crne Gore i dijaspore”, a osobe s kojima smo tada razgovarali nisu željele otkriti da li se on još uvijek nalazi na čelu ovog tijela.