Navijači FK Željezničar pokrenuli su peticiju da se stadion “Želje” nazove po Ivici Osimu.
Kazali su da je to najmanje što mogu učiniti.
“Švabo je bio utjelovljenje Željezničara. Najmanje što možemo uraditi za njega jeste da učinimo da njegovo ime živi vječno. Živio nam Osim dragi, gospodar familije”, navedeno je u opisu peticije navijača Željezničara, kojom žele da se stadiona Grbavice bude preimenovan u Ivica Osim.
Online peticiju možete popuniti OVDJE.
Prije 30 godina, 23. maja, legendarni Ivica podnio je ostavku na mjesto selektora nogometne reprezentacije Jugoslavije.
Osim je ostavku dao zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu te njegov rodni grad Sarajevo.
“Ovo je neka moja privatna gesta, osobna odluka, a vi ju možete protumačiti kako hoćete. Neću govoriti zbog čega dajem ostavku i ne želim ništa objašnjavati. Vrlo dobro znate zbog čega odlazim.
Ako ništa drugo, ovo je jedino što mogu učiniti za taj grad, pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate što se tamo događa. Toliko“, antologijskih je nekoliko rečenica koje mnogi danas znaju napamet.
Stotine navijača došlo je jučer na stadion Grbavica kako bi odali počast preminulom Ivici Osimu.
FK Željezničar upalio je reflektore svog stadiona od 19:41 sati i bili su upaljeni simboličnih 81 minutu – tačno onoliko koliko je godina živio legendarni Švabo.
Kada su se reflektori ugasili nastao je muk i stadion se ispraznio.
Također, kapije Stadiona Grbavica bit će otvorene za sve navijače koji žele doći i odati počast.
Podsjetimo, Osim je za Željezničar nastupao ukupno 11 godina, za koje vrijeme je sakupio 250 zvaničnih nastupa i postigao 75 golova.
Sa uspjehom je kasnije i vodio Željezničar od 1978. do 1986. godine.
Nakon što je potvrđeno da je danas preminuo velikan bh. sporta Ivica Osim na društvenim mrežama navijači, sportisti, političari, građani objavili su hiljade oproštajnih poruka posvećenih Štrausu sa Grbavice.
Kapiten fudbalske reprezentacije Edin Džeko na svom je Facebook profilu poručio: “Legende nikada ne umiru. ”
“Ostavka je, ovako, najdirektnija stvar, da kaže čovjek: odlazim i gotovo je. Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu da idem, niti ću ići, ni u Firencu ni u Švedsku. Sve što mogu da napravim, ovako ljudski, i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih, to je moj privatni gest, a vi ga možete protumačiti kako hoćete…
To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim radi čega i da objašnjavam, vi vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo, i ono jedino što mogu da učinim za taj grad, bar da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava”, citirao je Džeko riječi Ivice Osima prilikom davanja ostavke na mjesto selektora fudbalske reprezentacije Jugoslavije.
Od Osima se oprostio i FK Sarajevo, najveći sportski rival.
“Danas nas je napustio Ivica Osim, veliki rival na terenu, a izvan njega veliki prijatelj. Počivaj u miru Švabo”, stoji u objavi FK Sarajevo.
Nije ga Sarajevo zaboravilo, nisu ni njegovi Manijaci, pa su u večernjim satima 7. maja, samo dan nakon što je napunio 80. godinu, priredili prvi “kilometarsku bakljadu” od kružnog toka na Južnoj longitudinali do stadiona Grbavica.
Nedugo zatim na južnoj tribini stadiona okupili su se najvatreniji navijači i uz skandiranje njegovog imena, bakljadu i vatromet obilježili jubilarni Švabin rođendan.
Malo je osoba ostalo ravnodušno na ove fotografije i snimke koje smo objavili.
Naše fotografije i snimci dijelili su i regionalni mediji.
Pogledajte o čemu se radi.
Ivica Osim je rođen u Sarajevu 6. maja 1941. godine. Kako je odrastao na Grbavici, aktivno je počeo trenirati nogomet u Željezničaru.
Po izlasku iz juniora, počeo je igrati za prvi tim u sezoni 1959/1960., a za klub s Grbavice je nastupao ukupno 11 godina i za to vrijeme je sakupio 250 zvaničnih nastupa i postigao 75 golova.
Godine 1970. odlazi u Francusku, gdje je igrao za Strasbourg, Sedan i Valenciennes.
Štraus je, kako je još bio poznat zbog plave kose, nastupao i za reprezentaciju bivše Jugoslavije.
Sakupio je 16 nastupa, pri tome postigavši osam golova. Bio je jedan od glavnih igrača u osvajanju drugog mjesta na Evropskom prvenstvu 1968. godine.
Za to vrijeme bio je nekarakteristično visok igrač, ali karakterističnog dugog koraka. Plijenio je nevjerovatnom tehnikom i lakoćom kojom je prelazio protivničke igrače.
Činilo se kao da igrači padaju oko njega, a kada ne bi asistirao saigračima, sam bi postizao golove.
Nerijetko su radio i novinski reporteri sa čuđenjem izvještavali kako sve to uspijeva, uprkos usporenim pokretima. Proglašen je i najboljim igračem Jugoslavije za 1967. godinu.
Igračku karijeru je okončao 1978. godine, nakon čega se vrlo uspješno počeo baviti trenerskim poslom.
S uspjehom je vodio Željezničar od 1978. do 1986. Bio je još selektor reprezentacije Jugoslavije, trener Partizana, Panathinaikosa, Sturma, JEF Uniteda, da bi posljednji trenerski angažman imao kao selektor Japana.
Bio je trener Željezničara u polufinalnom meču utakmice Kupa UEFA protiv Videotona. Nakon poraza u Mađarskoj rezultatom 3:1 Plavi su imali priliku na Grbavici izboriti finale.
Željezničar je pred 25.000 navijača vodio 2:0 do 87. minute i gotovo bio u finalu s Real Madridom, ali je u toj minuti primio gol i okončao snove Plavih.
Tada je također govorio i o još jednom veoma teškom trenutku za njega, a koji se desio 23. maja 1992. godine, kada je dao ostavku na mjesto selektora Jugoslavije, zemlje u kojoj je bjesnio rat.
“Na ostavku gledam isto, bio je to spontan gest s moje strane, koji mi je tada izgledao ispravan, ali bih ga ponovio i danas. Ne daj Bože samo da se ponovi slično, valjda smo sada pametniji”, izjavio je Osim u pomenutom intervjuu.
U vrijeme kada je bio selektor Jugoslavije, Osim je bio trener Partizana s kojim je osvojio Kup Jugoslavije 1991. godine, a nakon ostavke na mjestu selektora bivše države njegova porodica je zajedno s njim i ostalim stanovništvom bila bombardovana.
Osim je od 1992. do 1994. godine bio trener grčkog Panathinaikosa, a osvojio je Kup Grčke 1993. i 1994. godine, dok je drugo mjesto na tabeli osigurao 1993. godine.
Između 1994. i 2002. godine je vodio austrijski Sturm, koji je doveo do naslova prvaka 1998. i 1999. godine, osvajanja Austrijskog superkupa 1998. i 1999. godine, a nastupao je i u Ligi prvaka od 1998. do 2000. godine.
Popularni Štraus s Grbavice je trenersku karijeru gradio u Japanu od 2003. do 2007. godine.
Od 2003. do 2006. je bio trener JEF Uniteda s kojim je ostvario odlične rezultate uprkos tome što se radilo o malom klubu. JEF United je dva puta bio blizu titule, a 2005. godine je osvojio kup, svoj prvi veći trofej.
Selektor Japana postao je 21. jula 2006. godine i naslijedio legendarnog Zica. U debiju je pobijedio Trinidad i Tobago 2:0.
Godine 2007. je poražen od Saudijske Arabije u polufinalu Azijskog kupa, kao i u utakmici za treće mjesto od Južne Koreje nakon penala.
Osim je 16. novembra 2007. doživio moždani udar, a 26. novembra se probudio. Na mjestu selektora Japana ga je naslijedio Takeshi Okada.
Godine 2011. je FIFA na čelo Komiteta za normalizaciju Nogometnog saveza BiH postavila upravo Osima, a on je pomogao krovnoj kući našeg nogometa da krene pravim putem i dovede nas do uređenja u kojem, slobodno se može reći, danas uživaju čelnici bh. nogometa.