Kada su agresorske snage okupirale Sarajevo 1992. godine, hrabre Sarajlije su pokazale i dokazale svoj patriotizam.
Uprkos činjenici da Armija Republike Bosne i Hercegovine tada nije bila formirana, što znači da niko nije bio primoran da brani svoju državu, veliki broj stanovnika Sarajeva krenuo je u odbranu okupiranog grada.
Među njima je bio i Nusret Daut.
Nusret je rođen 15. oktobra 1963. godine u Konjicu. Živio je u Sarajevu i radio na željezničkoj stanici.
Kada se zaratilo, odmah je zajedno sa svojim saborcima išao na prve linije kako bi odbranili Sarajevo. Išao je u sve akcije u kojima je trebala pomoć.
Desetog maja 1992. godine srpski agresor krenuo je na brdu Mojmilo u silovit pješadijski napad, potpomognut tenkovima, na linije odbrane grada koje su ionako bile siromašne oružjem bez ikakvih protuoklopnih sredstava.
U tom trenutku svojom hrabrošću ističe se Nusret Daut koji je sa flašom benzina krenuo je neprijateljski tenk koji je i onesposobio.
Bila je to prva sarajevska pobjeda čovjeka nad oklopnjakom!
Kada je zapalio tenk, rekao je: “Sad i da poginem ne bi mi bilo žao“.
Bile su to nažalost, njegove posljednje riječi – u tom trenutku ga je pokosio četnički rafal i poginuo je kao vojnik, pripadnik Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Novi Grad Sarajevo.
Za svoju hrabrost posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem, Zlatnim ljiljanom.