Polaganjem cvijeća na spomen-obilježju i vjerskim programom porodice žrtava, udruženja civilnih žrtava rata i predstavnici lokalne i kantonalne vlasti prisjetili su se 40 civila iz naselja Lozje – Kokino Selo kod Goražda ubijenih u maju 1992. godine.
Neke od porodica još uvijek tragaju za tijelima najmilijih, te apeliraju da se ovaj zločin ne smije zaboraviti i ne smije ostati nekažnjen.
Midheta Kaloper-Oruli sjeća se da je mjesto Lozje 22. maja 1992. napadnuto sa svih strana, 18 dana nakon početka opsade Goražda, piše BIRN BiH.
“Ja imam običaj reći da je i nebo tog dana gorjelo… Ovdje je ubijeno 40 stanovnika. Najmlađa žrtva je bila dvanaestogodišnja djevojčica, ali ono što je najbolnije, ono što svake godine ponovimo, da je najveći zločin ubiti trudnicu u devetom mjesecu trudnoće, čije kosti ni danas nisu pronađene”, opisuje Kaloper-Oruli.
Ona je tog dana izgubila majku i brata, za kojim još traga, a o čemu je ranije govorila za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Porodice žrtava razočarane su radom pravosuđa u Bosni i Hercegovini s obzirom da do danas još niko nije osuđen za zločine počinjene u Lozju.
“Trideset godina čekamo pravdu i uvjeravaju nas da postoji pravosuđe Bosne i Hercegovine, ali mi žrtve to ne vidimo. Nadamo se. Evo imaju priliku nakon 30 godina da nam daju barem malu moralnu satisfakciju”, govori ona, misleći na predmet koji je nedavno pokrenut pred Sudom BiH.
Osim toga, ona je pozvala mlade da dođu u ovo mjesto i uče o onome što se dogodilo.
Sanina Tabaković je u napadu na Lozje izgubila oca Šahina Živojevića.
Ona je sredinom maja otišla u Goražde jer joj je muž bio teško ranjen.
“Otišla sam tada puzeći Drinom. Pucali su na nas odozgo, sve naše komšije, sa svih strana. Jedva smo prešli cestu. Ja sam bila u drugom stanju”, prisjeća se i dodaje da ni sama ne zna kako je preživjela.
Kasnije je saznala, govori, da je njen otac pokušao početkom napada pobjeći s komšijama prema Drini, te da je uspio preći cestu, da je pogođen i da mu se od tada gubi svaki trag.
“Svaki maj mi je veoma težak i bolan. (…) Još nikada ništa nismo uspjeli pronaći niti ima bilo kakvih naznaka gdje bi mogli biti posmrtni ostaci moga babe rahmetli i ostalih komšija koji su ubijeni na svirep način”, kaže Tabaković i dodaje kako nikada nije izgubila nadu u pravdu.
Za ratne zločine počinjene nad građanima Goražda do danas niko nije procesuiran.
Prema podacima Udruženja civilnih žrtava rata, u Goraždu je tokom rata ubijeno oko 2.000 civila, od toga 148 djece.
Pred Sudom BiH u junu se očekuje izjašnjenje o krivici Braneta Petkovića, koji se tereti da je, kao nadređena osoba de jure i de facto komandiru Rejonskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) Srpske opštine Goražde, komandirima i pripadnicima čete Opštinskog štaba TO-a, iako je znao ili mogao znati da se njemu podređeni pripadnici spremaju da izvrše, odnosno da su već učinili krivično djelo, propustio da preduzme nužne i razumne mjere da ih spriječi u tome i da kazni počinioce.
Pred Državnim sudom je u martu počelo suđenje Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću, ali se od tada nije održalo nijedno ročište.