Koliko god čitao i izučavao o historiji, narodima i tradiciji Sarajeva, svako novo saznanje me vodi dalje u želji da još više i još dublje uplovim u neki svijet koji je ostao negdje daleko iza nas.
Sarajevo je zaista puno neispričanih priča, a svaka nova koju otkrijem šalje sa sobom izuzetnu poruku i prikazuje sve one vrijednosti malih ljudi koji su činili Sarajevo tako bajkovitim.
Piše: Tarik Jažić
U svojim zapisima sa putovanja kroz Bosnu i Hercegovinu iz 1888. godine, Johann von Asboth, putopisac i odjelni vijećnik u Ministarstvu Carske kuće i vanjskih poslova i član ugarskog Reichstaga, svjedočio je svakodnevnici Sarajlija i njihovoj zaljubljenosti u kafanu, pjesmu i suživot različitosti u kojem ne postoji mržnja i diskriminacija kakve poznajemo danas.
I zaista, dovoljno je samo pročitati ovaj tekst, zažmiriti i slike ove sarajevske bajke će vam se slagati jedna za drugom (baš kao da ste trenutno gost Kafane na Bentbaši).
…Kad smo u kasne noćne sate, oko 11 sati, tumarali u još uvijek bučnom gradu, čuli smo iz jedne bašče na desnoj obali Miljacke veselu muziku i pokret. Ovdje u središtu grada su bašče rijetke, a ni ove ne bi bilo više da nije najpoznatije zabavište u Sarajevu: kafana na Bentbaši!…
…Bašča, veselo osvijetljena obojenim lampionima, zagušljivo je puna izmiješanog društva iz raznih staleža. Ovdje sjedi s ljubaznim dostojanstvom Mustafa-beg Fadilpašić, a oko njega je grupa oficira i službenik na evropskim stolicama ispod šatora. Iza njih šumi Miljacka u sjeni ogromnog drveća kroz koje se probija mjesečina. Koji užitak nakon vrelog dana, ovo svježe puhanje vjetra…
…U uzvišenoj tišini svijetle s one strane obale kandilji koji lebde visoko na munarama. Tim bučniji je život oko nas. Dok dama, tamo u onom hladovitom kutku, s koketnim fesom na glavi, pijuckajući slatki ružin sok, pomno sluša šaputanje mladića, a žene ruku pod ruku hodaju ispod drveća gore-dolje; dok španske Jevrejke ćaskaju svom živahnošću svoga roda i svoga naroda, u sredini vrta zbija se gusto klupko ljudi oko živahno razdražljive muzike.
Ovaj široki prostor okružen je velikim drvenim klupama. Na jednoj od klupa čuče Cigani: jedna početnica i tri do četiri tamburice. Na ostalim klupama podvijenih nogu sjedi muslimanski auditorij, sa čibukom ili cigaretom u ustima, fildžanom kahve u ruci, inače nijem i nepomičan, nalik na voštane figure…