Pred Općinskim sudom u Sarajevu, na suđenju za zloupotrebe položaja pri zapošljavanju u javnim preduzećima, jučer je nastavljeno izvođenje završnih riječi, a Odbrana Ramiza Karavdića je u svom izlaganju zatražila oslobađajuću presudu prema svim tačkama optužnice.
Karavdić je, zajedno sa Amirom Zukićem, Safetom Bibićem, Senadom i Nedžadom Trakom, Esedom Džananovićem i Asimom Sarajlićem, optužen za nezakonito posredovanje pri zapošljavanju, zloupotrebu položaja i primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem.
Sanjin Bandović, Karavdićev branilac, prilikom izlaganja završne riječi kazao je kako smatra da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati postojanje udruženja za činjenje krivičnog djela, što se optuženim stavlja na teret.
Posebno je naglasio da Tužilaštvo nije dokazalo vremenski način osnivanja udruženja, njegovo prostorno djelovanje, ali ni uređenje, osnivanje, koncept i hijerarhijsku strukturu.
“Tužilaštvo nije uspjelo utvrditi navodnog organizatora udruženja, s obzirom da nisu predati materijalni dokazi na gore istaknute okolnosti”, rekao je Bandović.
Pojasnio je da Tužilaštvo nije dokazalo postojanje udruženja od strane optuženih jer, kako je kazao, nisu jasno označili organizatore i članove grupe.
Zatražio je i oslobađanje svog branjenika od optužbi za primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem.
Odbrana je pojasnila da je Karavdić u vrijeme izvršenja ovog krivičnog djela morao biti službena osoba kako bi izvršio samo krivično djelo.
To, rekao je Bandović, Karavdić nije mogao biti jer je ostvario pravo na penziju 1. aprila 2014., a djelo koje mu se stavlja na teret, prema optužbi, izvršeno je tokom 2016. godine.
U većem dijelu svoje završne riječi branilac Karavdića iznosio je ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka, s posebnim osvrtom na svjedoke koji su dobili imunitet, kao i iskaza vještaka Tužilaštva.
Bandović smatra da su spomenuti svjedoci izazvali nepovjerenje pred Sudom, kao i da sumnja u njihovu sposobnost da govore istinu, zbog čega je osporio njihove uloge i zatražio da Sud utvrdi da su njihovi iskazi nesigurni i da se ne mogu osloniti na njih.
Analizirajući istražne radnje provedene u ovom predmetu, Bandović je Sudu predložio da svi postupci, nalozi i istražne radnje policije i Tužilaštva budu proglašeni nezakonitim, kao i da svoju odluku ne temelji na dokazima koji su, kako je kazao, pribavljeni povredama ljudskih prava optuženog Karavdića.
Izveo je i zaključak kako Tužilaštvo Kantona Sarajevo (KS) nije bilo nadležno za poduzimanje posebnih istražnih radnji van granica teritorije ovog kantona, s obzirom na to da su istrage provođene na području Zeničko-dobojskog i Tuzlanskog kantona.
Bandović je završnu riječ zaključio opisujući Karavdića kao uglednog građanina i porodičnog čovjeka, koji nikada nije osuđivan, te prijedlogom da Sud donese presudu kojom bi optuženi, uz beneficiju za ostale optužene, bio oslobođen po svim tačkama optužnice.
Nastavak glavnog ročišta u ovom predmetu zakazan je za 4. juli, kada bi završnu riječ trebala iznijeti Odbrana šestooptuženog Eseda Džananovića.