Na suđenju za prikrivanje dokaza u istrazi o stradanju Dženana Memića 2016. godine u Sarajevu, svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine iznijela je saznanja o crtanju skice i nuđenju 10.000 konvertibilnih maraka prilikom susreta Alise Mutap, Ljube Seferovića, jednog policajca i još nekih ljudi.
Zaštićena svjedokinja M-15 kazala je da je sve informacije čula od Jasmine Seferović, kćerke Ljube Seferovića, kojem je suđeno za nezgodu u kojoj je stradao Memić i koji je na kraju pravosnažno oslobođen optužbi.
Svjedokinja je rekla da se Jasmina doselila nedaleko od njih, u kuću u Vogošći koja je bila napravljena za romske porodice.
Navela je da je jedne prilike došla kod njih i ispričala im kako je s ocem “upetljana u slučaj”.
“Nešto su slavili i zvao ih je neko… Ona je išla s ocem u kombiju. Sačekao ih je neki čovjek i neki policajac. Otac je izašao”, ispričala je M-15.
Ona je kazala da im je Jasmina pričala kako je kod njih ponovo došao policajac, čovjek i Alisa Mutap.
“Ljubo je rekao Jasmini da kaže da nije ona bila, nego mama… Alisa im je rekla da će biti sve uredu. Ponuđena im je cifra od 10.000 maraka”, navela je svjedokinja.
Dodala je da je Jasmina rekla da se crtala neka skica.
Ona je kazala da su Seferovići donosili poštu kod njih jer nisu znali čitati, i da bi Ljubina majka, koju su zvali Beba, znala reći: “Da nije nešto od Alise?”
Na pitanje Odbrane, M-15 je rekla da je Jasmina imala 13 do 14 godina i da su je tada prvi put upoznale.
Navela je da je svoja saznanja prijavila dosta kasnije, te da je kontaktirala grupu “Pravda za Dženana”.
Za prikrivanje dokaza sudi se Zijadu Mutapu, njegovoj kćerki Alisi Ramić (ranije Mutap), tadašnjem šefu Odsjeka za saobraćajne istrage Hasanu Dupovcu, policajcu Josipu Bariću i radniku hotela Muameru Ožegoviću.
Admir Šalaka ispričao je kako je kao pripadnik Odjeljenja za krvne i seksualne delikte sarajevske policije uključen u istragu o stradanju Memića nakon što je mladić preminuo.
On je rekao da je dobio zadatak da sa kolegama obiđe šire područje mjesta stradanja i da vide na kojim objektima ima nadzornih kamera.
Objasnio je da su trebali odmah javiti šefu gdje ima kamera kako bi se napravio zahtjev radi osiguranja snimka dok se ne dobije naredba suda za izuzimanje. Dodao je da je potrebno osigurati snimke, jer se neki čuvaju kratko, a neki duže.
“Koliko sam upoznat, Dupovac je izuzimao snimke s kuvajtske rezidencije i kuće Šerifa Konjevića”, kazao je Šalaka.
Na pitanje Dupovca da li je i on, ustvari, išao u te objekte da zamoli da ne budu izbrisani do dobijanja naredbe, svjedok je rekao da je bila praksa da se snimci osiguraju, jer su neki brisani nakon dan ili nekoliko dana.
Šalaka je ispričao kako je u hotelu “Crystal” bilo više kamera i kako mu je recepcioner rekao da se snimci dugo čuvaju.
Kazao je da mu je recepcioner pokazao da postoje snimci za više dana koje je tražio da mu pokaže, uključujući i veče koje ga je interesovalo.
On je dodao da su njegove kolege drugog dana otišle da izuzmu te snimke, ali da je nestalo struje.
Kada su ponovo otišli nakon nekoliko dana, kako je naveo, vidjeli su da je označeni dio snimka izbrisan.
Na pitanje branioca Edina Šećerbegovića, svjedok je rekao da je recepcioner bio korektan, a da je kvalitet snimka koji je vidio u hotelu bio vrlo loš.
Suđenje se nastavlja 8. septembra.