U Gradskoj vijećnici u Sarajevu je u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” održana Akademija i koncert duhovne muzike povodom godišnjice rođenjaprvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića.
Tokom Akademije je prisutnima fotografije iz različitih životnih faza Alije Izetbegovića i njegove porodice, uz pojašnjenja i komentare, pokazao Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića, njegov dugogodišnji prvi saradnik i predsjednik Stranke demokratske akcije.
“19 je godina kako nas je napustio rahmetli Alija. Do sada se nisam obraćao povodom godišnjica njegove smrti i rođenja. Mi Izetbegovići smo iz porodice Jahjapašić, pa je nakon odlaska Turaka dodat nastavak ‘ić’ – Jahić.
Iz Beograda smo došli u Gradačac koja je dobila ime pod Izet-begu, mom pretku. Odatle selimo u Bosanski Šamac. Jedna zanimljivost iz života u Bosanskom Šamcu jeste da smo odrasli u istoj kući sa porodicom Zorana Đinđića, ubijenog srbijanskog premijera. Alija je zaustavio Miloševićev projekat, a Đinđić ga je otpremio za Haag“, rekao je Bakir Izetbegović.
Kaže da je Alija uvijek bio pomalo drugačiji od drugih.
“Govorio je da je zaljubljen u slobodu. Za islam je tvrdio da slobodu čovjeka vidi u odricanju od poriva. Živio je u svijetu revolucija, fašizma, komunizma, u kojem su muslimani bili u zaostajanju. Tražio je odgovor na to kao mladi muslimanski intelektualac.
Čitao je filozofiju, historiju, proučavao religiju i kao 18-godišnjak postavio temelje knjige ‘Islam između Istoka i Zapada’. Njegov rukopis je moja tetka Raza sačuvala u ćerpikući. Njegov cilj je bio vratiti muslimane na historijsku pozornicu. ‘Mladi muslimani’ kojima je pripadao bili su elitistička grupa u koju se teže učlanjivalo“, dodao je.
Prvo su ih progonile ustaše, a onda komunisti, kazao je o svom ocu.
“Tražeći odgovor na zaostalost muslimanskog ummeta, družili su se i djelovali. Uslijediće zatvori, ratovi, tereni. Moja majka ga je sve vrijeme čekala i rodila troje djece. Dok je bio u zatvoru, bilo je teorija da nas prate kao porodicu.
Nisam vjerovao, ali sve je bilo istina. Davali su nam kodna imena. Prvi puta je osuđen na tri godine zbog riječi. Komunisti su strijeljali djecu od 18 godina zbog ideje 1949. godine, tako da je Alija imao sreću na neki način. UDBA je tražila najstrožiju kaznu jer nije odustao od ideja niti je izdao svoje prijatelje“, poručio je Izetbegović.
To su za sina najljepše riječi o Aliji.
“Znao je odsustvovati po par mjeseci, a onda bih mu se obradovao kada bi dolazio sa terena i uvijek je donosio poklone. Završio je pravo za dvije godine. Bio je čovjek koji je volio i poštovao ljude. Volio je šalu, ali ne ismijavanje.
Govorio mi je da nije dobro da se zaklinjem, jer će ljudi više vjerovati. Bio je brižan otac, ali nikada nije odustao od borbe za vlastite ideje. Sarajevski proces je napravljen na silu, što je trebalo režimu.
Bio je to montiran proces u svrhu odbrane komunističkog establišmenta u borbi za režimom iz Beograda koji ih je optuživao za bujanje islamizma“, naveo je.
To je dakle bila cijena očuvanja bh. komunista na vlasti, mišljenja je Bakir Izetbegović.
“Dobio je 14 godina robije, da bi na pola tog roka postao predsjedavajući Predsjedništva RBiH. Proveo je šest mjeseci u sobi u istražnom zatvoru u Sarajevu, potom u Foči pet godina. Boravio je u ćeliji namijenjenoj najtežim ubicama. Jedan od njegovih najboljih prijatelja u zatvoru bio je Hrvat Mato.
On je ubio čovjeka, jer mu je napao oca. Dolazio je kod mene i rekao da nije imao namjeru ubiti čovjeka, već se to desilo u pokušaju zastrašivanja. Potom je uslijedilo osnivanje SDA od strane grupe kojoj je suđeno od strane režima.
Bila je to energija gomilana kroz stotine godina ugnjetavanja muslimana zbog njihove vjere. Sjećam se da smo lijepili predizborne plakate do zore, bio je to rat za bandere“, kazao je.
Prisjetio se da se vraćao sretan u jutarnjim satima, zato što su plakate bile dominantne.
“I to se isplatilo. Prvi saziv Predsjedništva SR BiH Aliju je jednoglasno izabrao za predsjednika. Da nije bilo Beograda i Zagreba, ovi ljudi su mogli mirno voditi BiH. Alija i Stjepan Kljuić su odrasli u multietničkoj sredni, a Radovan Karadžić u pravoslavnom selu bez pripadnika drugih vjera.
To je imalo utjecaja, jer su se Alija i Stjepan borili za multietničku državu, a Karadžić za državu jednog naroda. Jedina Titova ulica je opstala u Sarajevu gdje se pitao Titov zatvorenik. Sve druge su preimenovane. Nakon neuspješnih pokušaka spašavanja Jugoslavije, Alija i SDA se okreću očuvanju BiH na referendumu“, dodao je Bakir Izetbegović.
Podsjetio se i brutalnog napada na opkoljeno Sarajevo i cijelu BiH.
“Alija je sve vrijeme bio u narodu, obilazio linije i pješke išao na posao. Brdo Žuč je mjesto gdje je padalo na hiljade granata dnevno. Branila ga je 101. slavna brigade, u šali zvana ‘prva slavna pravoslavna’, jer je činilo 10 posto Srba, pravoslavaca do kraja rata.
Svaku liniju u BiH Alija je posjetio. Svaki od njegovih tjelohranitelja je ranjen tokom rata. Među njima i Osman Mehmedagić, koji je pogođen PAM-om. Zgrada Predsjedništva je pogođena preko 200 puta, od čega jedan pogodak u Alijin kabinet.
Dolaskom francuskog predsjednika Mediterraanea u ratu uspostavljen je zračni most za snabdijevanje Sarajeva, uprkos njegovim kontroverznim stavovima o ratu“, rekao je.
Francuski mislilac Bernard-Henry Levi poslije preseljenja Alije je rekao da je to bio jedini njegov predsjednik, prisjetio se Bakir Izetobegović.
“Holbruk je rekao ‘da nije bilo Izetbegovića, ne bi bilo BiH’. Patrioti su je odbranili, ali tako što su vjerovali Aliji. On je ujedinjavao. Nekoliko mjeseci poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma doživio je težak srčani udar. Kada smo ulazili u Vogošću, na Ilidžu, Grbavicu…on je ležao u bolnici.
Bio je stalno u pokretu širom svijeta, nema predsjednika kod kojeg nije lobirao na BiH. Na prvim poslijeratnim izborima dobio je skoro 800.000 glasova. SDA je također zadržala lidersku poziciju. Bošnjaci su nakon 450 godina napravili državu i formirali vojsku.
Alija je bio veoma aktivan po pitanju dina, ispoljavanja vjere, a kada je u pitanju iman, bio je zatvoren i preferirao tihu, individualnu molitvu. Nikada nije išao u prvi saff“, kazao je Bakir Izetbegović te dodao:
“Vjerovao je da slatke laži nisu od pomoći, za razliku od gorkih istina. Kritikovao je naše zaostajanje u obrazovanju, korupciju, prljave gradove. Posljednji govor održao je u Zetri oktobra 2002. godine dajući podršku Sulejmanu Tihiću.
19. oktobra 2003. godine, na dan njegove dženaze, put od zgrade Parlamentarne skupštine BiH do Kovača trajao je sat vremena, kiša nije prestajala. Alija je otišao sa ovog svijeta prije 19 godina, ali njegove ideje nisu nikada.
Nikad se nije snimalo više serija i filmova o njemu, nikad izadavalo više knjiga. Nisu mu dali mira ni u smrti, minirali su mezar. Sile su izgledale neuporedivo jače od njega, ali ga nisu pobijedile“, zaključio je Bakir Izetbegović.