Naša istaknuta rediteljica Jasmila Žbanić oglasila se na društvenim mrežama povodom izbora koji nam se bliže.
Objasnila je zašto neće glasati za Željka Komšića, predsjednika DF-a i kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
Njen status prenosimo u cjelosti:
“Prije nekoliko godina prijatelj iz Širokog Brijega mi je rekao da je svako ko glasa za Komšića to uradio kako bi minorizirao Hrvate u BiH.
Bila sam šokirana takvom logikom jer sam glasala za Komšića zato što sam mislila sam da je to čovjek koji može predstavljati koncept života u BIH u kojem nije važno kako se zoveš i u kojem svi imamo jednaka prava u zemlji socijalne demokratije.
Zaista nikada nisam glasala da bih nekome naškodila, nego što sam mislila da izbor takvog čovjeka donosi opće dobro.
Ovaj put neću glasati za Komšića jer mislim da njegov izbor ne bi donio bilo šta dobro BIH – osim dalje krize.
Za mene je trenutak u kojem shvatam da me Komšić više ne predstavlja bio 1. januara. 2021. godine.
Taj dan mediji su informisali o jednoj od najvećih tragedija u BiH kada je stradalo osam mladih ljudi u Posušju. Ta tragedija je bila toliko strašna, ti mladi ljudi, budućnost ove zemlje, stradali su u noći u kojoj su se najviše trebali radovati.
Na sahrani u Posušju nije bilo Željka Komšića. Možda nije bio u BIH, možda nije mogao doći…ali to me je potaklo na razmišljanje… Kada je zapravo Komšić bio u Grudama, Posušju, Čapljini…?
Ne nalazim ništa na internetu osim dio iz intervjua iz Nedjeljom u 2:
… ‘Kad ćete doći na Široki Brijeg, da obiđete svoje birače? Kad god me pozovete, ja ću doći ako me smijete pozvati, eto mene odmah. Dolazite li vi i nepozvani, kao član Predsjedništva BiH, brinete o svima pa i o ovima u Širokom, jel’?, upitao ga je Stanković.
Baš u Širokom Brijegu da imam nekih poznanika i prijatelja, ne sjećam se da imam. Imam u Grudama, dolazio sam, bio sam. Ali u Širokom Brijegu baš i nemam. Ali da me zovnu, kao općina kao institucija, doći ću, zašto da ne? Ali ako me smiju zovnuti, zaključio je hrvatski član Predsjedništva BiH…’
Često sam u Hercegovini i iako sam zbog svoje kritike HDZ-a imala problema u poslu. (Mnogi su povjerovali HDZ-ovoj laži da ako ste protiv HDZ-a, onda ste protiv Hrvata) Ali uopšte se ne obazirem na to.
Idem i u Široki i Grude i Posušje i Međugorje i Čapljinu… u skoro svakom gradu i mjestu imam prijatelje, omiljene festivale, restorane, kafane, prodavnice, vinarije, hotele… Idem u Hercegovinu na odmor, idem zbog posla i uživanja. Nikada nisam imala bilo kakvu neprijatnost, naprotiv!
Zašto Željku Komšiću treba poziv da bi posjetio ova mjesta? Zašto nema prijatelje u svim tim gradovima? Zašto ne razgovara sa neprijateljima ako baš nema prijatelja?
Zašto im nije za svih ovih osam godina pokušao objasniti šta on to predstavlja i zašto bi to moglo biti dobro za njih?
Birati Komšića znači birati krizu. Tu krizu ne inicira Komšić, da se razumijemo, ona dolazi iz Zagreba i vrlo je opasna. Komšiću odajem priznanje za nekoliko dobrih i važnih poteza u zaštiti BiH.
Ali ne sumnjam da će i Denis Bećirević, uz Komšića kao mogućeg savjetnika dobro štititi BiH, a smanjiće se vrlo ozbiljna i ružna kriza u BIH. (Za sve one koji se plaše preglasavanja: kada je 2:1- postoji mehanizam za zaštitu vitalnog entitetskog interesa tako da strah zapravo nije baziran na činjenicama).
Za one koji misle da se ne treba pomiriti sa nacionalističkim načinom glasanja da samo Hrvati trebaju glasati za Hrvate potpuno se slažem!
Uvijek ću birati onog za koga mislim da je dobar za BIH bilo koje da je nacije. Samo što sada mislim da Komšić nije dobar za BIH, ne u ovoj godini, ne u ovom kontekstu.
Dođe mi da kažem prijateljima Hrvatima: vratite mi milo za drago i glasajte sad vi za Bošnjaka, ali zaista ne bih ulazila u izbornu matematiku i ko-kome- šta. Glasajte za koga god hoćete po svojoj savjesti:
(Na slici Borjana Krišto , kandidatkinja na izborima za članicu Predsjedništva BIH na dočeku ratnog zločinca Kordića koji je osuđen zbog masakra 116 civila, najmlađa žrtva imala je samo tri mjeseca; Za zločin se nikada nije ispričao, niti pokazao pokajanje)”, napisala je Jasmila Žbanić.