Dok političari kreću u borbu za vlast koja sa sobom nosi i visoke zarade i brojne povlastice, građani ove zemlje svakodnevno se bore da prežive.
Najteže je onim najstarijim i osobama bez ikakvih primanja, koji bez pomoći javnih kuhinja ne bi mogli preživjeti. Broj onih koji nemaju ni za osnovne potrebe je sve veći.
Na vrata Mozaika prijateljstva mogu pokucati svi kojima je potreban topli obrok. A njih je sve više. Počelo je pandemijom, kulminiralo inflacijom.
Dnevno se u ovoj javnoj kuhinji priprema i tri puta više obroka, a da je sve više gladnih znaju jer mnogi traže da im se obroci dostave kućama, piše BHRT.
“Prije covida 200 na dnevnom nivou, 400 tokom vikenda. Danas tokom vikenda imamo i preko 1.200, sada na dnevnom nivou imamo 700.
Ali ono što je možda još više povećano to je ono što ljudi ne vide. Jako puno ljudi traži pomoć da ih niko ne vidi. To nije bilo prije toliko izraženo kao sad”, rekao je za BHRT Miroslav Subašić iz Mozaika prijateljstva.
Ovdje su svakodnevno stariji, nemoćni, nezaposleni, oni koji su u stanju socijalne potrebe, no sve više i oni koji imaju redovna primanja, ali im kada podmire kredit, ili plate stanarinu i sve troškove za režije ostaje iznos nedovoljan ni za mjesečne potrebe za kruhom.
Pomoć humanitarnih organizacija sve je potrebnija, a one suočene sa sve većim izdacima zbog enormnih poskupljenja.
U banjalučkom Crvenom krstu izračunali su da su za prvih šest mjeseci troškovi za obroke bili veći za 15.000 KM.
Mjesečni iznosi za 440 korisnika koje dobijaju od Gradske uprave nekoliko godina unazad se nisu mijenjali.
“Životne namirnice poskupljuju godinama. Sada je to kulminiralo i svakako da iznos sredstava koja nam Grad izdvaja u zadnjih nekoliko godina se nije mijenjao i to nam stvara veliki problem.
Mi opstajemo i dalje pomoću donacijanaših humanitarnih kasa koje u marketima imamo. Obrok je zasigurno kvalitetan.
Uputili smo gradskoj upravi dopis da se planira u budžetu za narednu godinu značajno povećanje”, rekla je Željkica Ilić iz Crvenog krsta Banjaluka.
Subašić dodaje kako dobijaju isti fond, a da im je mjesečno potrebno više od 1.000 KM koliko troše na struju, vodu i ostale komunalije.
“O drvetu ne smijem razmišljati a dolazi zima. Kad sve to sagledate, a gdje je gorivo”, rekao je.
Kada sve saberu, kaže sagovornik BHRT-a, može se reći da su javne kuhinje čarobnjaci.
Tako ih zovu i oni kojima svakodnevno obezbijede obroke i lijepu riječ jer bez njih bi, kažu, teško opstali.