Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo zatražilo je u završnoj riječi osuđujuću presudu smatrajući dokazanom krivicu Ibrahima Čeče za zločine protiv civilnog stanovništva počinjene 1992. godine u sarajevskom naselju Dobrinja, dok je Odbrana zatražila od Kantonalnog suda da ga oslobodi optužbi.
Na današnjem ročištu na obnovljenom suđenju Ibrahimu Čeči svjedočio je oštećeni Slobodan Vučićević.
Ispričao je kako je početkom rata 1992. godine živio na Dobrinji 3, gdje je u Mjesnoj zajednici bio angažovan na kopanju rovova.
Kako je rekao, on je jedno jutro na liniju s Vojskom Republike Srpske (VRS) u Nedžarićima doveden s Draganom Kovačevićem, Veseljkom Ćukom i još jednim momkom.
Opisao je da su rovovi bili puni vode i da se nije moglo raditi, zbog čega su otišli da obavijeste stražare, javlja BIRN BiH.
U međuvremenu je preko linije pobjegao Ranko Kašiković, kazao je svjedok, a njih su vratili kući. Istog dana, kako je naveo, po njega je oko 15 sati došao kurir i rekao mu da se javi u prostorije Mjesne zajednice.
“Kada sam ušao u Mjesnu zajednicu, odmah je počelo udaranje. Bili su Ibro Čečo, Zoka ‘Ustaša’ i Šeki. Zoka je izvadio nož i stavio ga Draganu Kovačeviću pod grlo, prijetivši da će ga zaklati.
Mene je Šeki udario glavom od zid. Ibro je zatim uzeo ključ od podrumskih prostorija, gdje me izveo. U hodniku me isključivo udarao Čečo, najviše nogama, jer sam ležao na podu”, ispričao je Vučićević.
Dodao je kako su Zoka i Šeki bili naoružani pripadnici vojske, dok je Čečo imao pištolj i vojničke čizme, ali nije bio uniformisan.
Vučićević je kazao kako je nakon toga odveden u istražni zatvor, koji se nalazio u podrumskim prostorijama nekadašnje prodavnice “Sunce”.
Odatle je, kako je ispričao, nakon tri dana pušten kući, te je otišao u Ratnu bolnicu na Dobrinji, gdje su mu, nakon rendgenskog snimanja povreda, dali terapiju.
U optužnici Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, koja je potvrđena 2012. godine, navodi se da je Čečo 18. septembra 1992. godine, kao tadašnji pripadnik Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), fizički zlostavljao civile srpske nacionalnosti koji su kopali rovove na lokalitetu naselja Dobrinja V.
Čečo je krajem 2012. godine osuđen na dvije godine zatvora za ovaj zločin, ali je Vrhovni sud Federacije BiH ukinuo tu presudu i predmet vratio Kantonalnom sudu u Sarajevu na obnovljeno suđenje.
Optuženi Ibrahim Čečo je ponovo zatražio medicinsko vještačenje, što je sutkinja Melika Murtezić odbila, obrazloživši kako je vještačen ranije, kada je utvrđeno da može pratiti suđenje uz prisustvo tima doktora, koji su danas bili u sudnici.
Murtezić je od Tužilaštva i Odbrane zatražila da iznesu završne riječi, iako to nije bilo najavljeno.
U završnoj riječi tužiteljica Željka Tomić-Anđušić je zatražila osuđujuću presudu, kazavši kako, na osnovu svjedočenja i dokaza koje su izveli Tužilaštvo i Odbrana, smatra da je Čečo počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.
“Svjedok koji je danas saslušan rekao je ono što je preživio. On nema nikakvog razloga da tereti Čeču Ibrahima, jer je odustao od naknade nematerijalne štete”, kazala je Tomić-Anđušić.
Ona se pozvala i na vještačenje Hamze Žuje, koji je vještačio medicinsku dokumentaciju Vučićevića, potvrdivši da je on zadobio povrede.
Dženana Smailbašić, braniteljica Ibrahima Čeče, u završnoj riječi je tražila da se optuženi oslobodi odgovornosti, kazavši kako on nije počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.
Istakla je kako oštećeni Vučićević nije bio u svojstvu civila jer nije živio na teritoriji koja se smatrala neprijateljskom u tom periodu.
“Sam oštećeni je učestvovao u organizaciji na tom području, kako bi se provela mobilizacija. Svi svjedoci su potvrdili da se optuženi vodio na strani Armije BiH u smislu pribavljanja hrane, on nije bio u rovu, nije pucao”, rekla je Smailbašić, dodavši kako Vučićević nije poznavao optuženog, nego da je čuo da se radi o Ibrahimu Čeči.
Optuženi Čečo je na kraju kazao da je tokom rata bio zadužen za pravljenje bunkera i kopanje rovova.
Presuda će biti objavljena 14. septembra.