U Njemačkoj, jednoj od najbogatijih država svijeta, je svaki šesti građanin na rubu siromaštva.
Poskupljenje plina, struje i hrane predstavlja potpuno novi izazov za ovu zemlju.
Beskućnici koji spavaju na ulici, majke koje se odriču obroka da bi bilo više za djecu, penzioneri koji u kontejnerima traže plastične boce.
Iako je Njemačka jedna od najbogatijih zemalja svijeta, 13,8 miliona njezinih stanovnika su na rubu siromaštva ili žive u neimaštini.
Ovo su podaci iz aktualnog godišnjeg izvještaja o siromaštvu njemačke krovne organizacije dobrotvornih udruga koje se angažiraju u socijali i zdravstvu (Deutscher Paritätischer Wohlfahrtsverband).
A njemačka Vlada u svom izvještaju o siromaštvu pak konstatira sve veći jaz između bogatih i siromašnih.
To ne znači da ljudi u Njemačkoj umiru od gladi ili hladnoće jer im nitko ne pomaže, ili da umiru od bolesti jer nemaju pristup medicinskoj njezi.
U sociologiji postoji razlika između apsolutnog siromaštva, kada ljudi ne mogu zadovoljiti osnovne potrebe, i relativnog siromaštva, koje se mjeri prosječnim životnim okolnostima jednog društva.
Neravnomjerna raspodjela bogatstva i siromaštva
Na svjetskoj listi Njemačka je po bogatstvu prošle godine bila na dvadesetom mjestu. Kriterij je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. U Njemačkoj on iznosi 50.700 američkih dolara.
Na prvom mjestu je Luksemburg sa 136.000 američkih dolara po glavi stanovnika.
Deset najsiromašnijih zemalja svijeta nalazi se u Africi, a najsiromašnija zemlja je Burundi s čak 270 američkih dolara bruto domaćeg proizvoda godišnje po glavi stanovnika.
Siromaštvo – pitanje definicije
Dok u najsiromašnijim zemljama svijeta ljudi obično žive u apsolutnom siromaštvu, ljudi u Europi su u pravilu pogođeni relativnim siromaštvom. Oni moraju izaći na kraj s bitnim materijalnim ograničenjima.
U Europskoj uniji je ugrožen siromaštvom ili je siromašan onaj tko ima manje od 60 posto prosječnog dohotka mjesečno na raspolaganju. A ko raspolaže s manje od 50 posto prosječnog dohotka je vrlo siromašan.
Prema tim kriterijima, u Njemačkoj su siromašni samci koji primaju manje od 1.148 eura mjesečno, samohrane majke s malim djetetom koje imaju manje od 1.492 eura na raspolaganju, te roditelji s dvoje djece ako imaju primanja ispod 2.410 eura.
Siromaštvo unatoč socijalnoj državi
Njemačka se definira kao socijalna država. Tko ne može naći posao ili nije u stanju raditi, a nema druge prihode, dobiva osnovnu socijalnu pomoć.
Ta je pomoć namijenjena pokrivanju troškova života, a troškove stanarine, grijanja, tople vode i zdravstvenog osiguranja preuzima država. Godine 2020. je u Njemačkoj pomoć dobivalo 5,3 miliona ljudi.
Samci i samohrani roditelji dobivaju 449 eura mjesečno, od čega moraju platiti hranu, odjeću, higijenske potrepštine, internet, telefon i struju.
Ako dva primatelja pomoći žive u zajednici, onda svaki od njih dobiva po 404 eura. Za svako dijete, ovisno o uzrastu, dobiva se između 285 i 376 eura.
Koliko je čovjeku potrebno za život?
Organizacije koje pomažu siromašnima stalno navode da osnovno socijalno osiguranje ne sprečava siromaštvo i nije dovoljno za istinsko sudjelovanje u društvenom životu.
Vlada od 2023. godine namjerava povećati pomoć. Tada će osnovna pomoć iznositi 502 eura. Sociolog koji se bavi temom siromaštva Christoph Butterwegge smatra da to neće biti dovoljno.
On procjenjuje da je 650 eura minimalan iznos koji bi jamčio “dostojanstven život” i normalnu, zdravu ishranu.
Iznos socijalne pomoći je zaista rezultat tijesne računice. Za hranu se računa pet eura dnevno po osobi.
“Zato siromašna domaćinstva često kupuju manje hrane ili kupuju namirnice lošije kvalitete”, kaže se u prošlogodišnjoj analizi zaklade Heinrich Böll.
Ova zaklada, bliska Zelenima, u tom kontekstu upotrebljava izraz siromaštvo ishrane.
I penzionerima je teško
Inflacija pogoršava stvari pa su ugroženi i oni kojima do sada nije bila potrebna pomoć. Sve je više ljudi koji ne mogu platiti povećane cijene kruha, mlijeka, povrća i voća.
To se vidi i na 960 mjesta u Njemačkoj na kojima organizacija Tafel sakuplja i dijeli namirnice koje su upotrebljive, ali bi im uskoro istekao rok trajanja.
Godine 2020. je ove usluge koristilo 1,1 miliona ljudi, a u međuvremenu ih je dva miliona.
Siromaštvo sve više pogađa starije ljude. Mirovine su premale – čak i poslije više desetljeća rada. Žene su više pogođene od muškaraca, budući da su češće radile skraćeno radno vreme, a i bile su slabije plaćene.
Jedno istraživanje zaklade Bertelsmann predviđa da će 2036. godine oko 20 posto umirovljenika biti pogođeno siromaštvom u starosti.
Skriveno siromaštvo
Doduše, umirovljenici kojima je mirovina mala mogu zatražiti pomoć iz osnovnog socijalnog osiguranja, isto kao i ljudi koji rade, ali su im primanja ispod određene granice ili rade na pola radnog vremena jer podižu djecu.
Mnogim ljudima je neugodno tražiti pomoć. Rezultati različitih istraživanja pokazuju da skoro dvije trećine onih koji bi imali pravo na dodatnu socijalnu pomoć zbog srama to ne čine.
Penzioneri pokušavaju radije naći neki posao, barem po nekoliko sati ili jedan dan u sedmici. Drugi pak skupljaju plastične boce u kontejnerima da bi zaradili poneki euro.
U Njemačkoj raste i broj građana koji rade, ali im plaća nije dovoljna za pokrivanje osnovnih potreba.
Doduše, minimalna satnica je nedavno povećana na 12 eura, što znači da samac koji radi puno radno vreme ima na raspolaganju 1.480 eura. Nominalno je to iznad granice siromaštva, ali inflacija obezvređuje taj iznos.
Taj je problem dobro poznat i studentima. Ako žive od studentskog kredita, on iznosi maksimalno 934 eura mjesečno – uključujući i subvenciju za stanarinu i zdravstveno osiguranje. To je znatno ispod relativne granice siromaštva u Njemačkoj.
Nema poboljšanja na vidiku
Njemačka vlada će potrošiti 200 milijardi eura za ublažavanje posljedica rasta cijena energenata.
Ali time neće ni izbliza biti pokriveni svi dodatni troškovi, a prema predviđanjima stručnjaka, inflacija ostaje na visokoj razini. To će osjetiti prije svega oni koji nemaju financijske rezerve ili ušteđevinu, piše Deutsche Welle.