Tatjana Hamzić iz Maglaja statusom na Facebooku potresla je javnost u Bosni i Hercegovini.
Naime, ova majka devetogodišnje djevojčice na težak način saznala je da joj je kćerka žrtva vršnjačkog nasi**a.
Njen status prenosimo u cijelosti:
“Neću ćutati. Učenici Prve osnovne škole u Maglaju, gdje idu moja djeca, gdje su moji roditelji nekada radili dok nisu postali profesori, oko 40 godina ostavili u toj školi i, od strane četiri učenika istog razreda gdje ide moja devetogodisnja kćerka izvršeno je nasi**e nad mojom djevojčicom u vrijeme kada je išla baki oko 16 i 10 sati jučer.
Moja mama profesorica Ljiljana Tovarišić, svi je nekako znaju kao dobrog pedagoga sa 40 godina iskustva, mi kaže da je mom djetetu to se desilo ja ne bih stala.
Svi moji učenici iz Srednje škole kažu, moji prijatelji, profesori s posla, nemojte stati profesorice, zaustavite svakako nasi**e.
Odlučila sam objaviti. Moju kćerku Laru Hamzić je jučer (op.a. četvrtak) oko 16:10 sati izudarala grupa učenika iz njenog razreda, rukovođena učenicom s kojom moja kćerka neće više da se druži jer ne želi.
Ta curica, sav razred okreće protiv nje. Zbog istrage ću zadržati za sebe imena djece….
Čitav život učim učenike ljubavi, humanosti. Udarali su je bokserima, flašicama nagovoreni od nekada najbolje drugarice.
Od prvog razreda joj govore debela svinjo, kravo, moraš smršati, gledaju neki kragnu da vide je li markirana odjeća. Allaha moraš voljeti više nego mamu… učiteljica reaguje u smislu da je to dječija priča, da su razgovarali, da će se riješiti.
Iz dana u dan Laru vodim u školu, kaže učiteljica Lara je super, na roditeljskom tebi treba psiholog, previše si je umazila.
Svi učenici na času moraju biti mirni, a kada se izađe postaju zli, nek je i moja Lara loša, oni su još gori. Kud ide ovo sve,nema humanosti, dobrote, ljudskosti, morala među mnogo djece.
Roditelji pažnju, dostojanstvo i kullturu, poštovanje kupuju novcem i mobitelima. MENI JE MOJE DJETE SVEMIR. Ali sigurno ima mana.
Hvala dr. Emiri Drndi što ju je kulturno i profesionalno primila u hitnu i Policijskoj stanici što obavljaju sada svoj posao. Pedagogici i direktoru škole hvala. Hvala i mojim kolegama na razumjevanju.
A, učiteljica je rekla Lari: “Laro, mora da si ih izazivala pa su ti uzvratili”. Sve se zataškava. Moja kćerka ima hašimoto, uvečanu štitnu, što se golim okom vidi od tog stresa u razredu.
Imam i stariju Dinku, uživa u školi sa svim peticama u zdravom razredu.
RODITELJI KAŽU, ČISTA LAŽ, NE BI TO MOJE DJETE URADILO. Strašno i zašto idemo u Švedsku, Njemačku, bježimo iz ludila, hvala i Salki Plančiću, koji kaže 24 sata sam za vas, komandir Plocijske uprave.
Prošlo je 24 sata, nikada nisam ni jela ni pila. Zar odgajamo takvu djecu, zar na predmetu Kultura ne bi se moglo uvesti ophođenje sa starijima, roditeljima, djecom.
Ne mogu stati. Šta da se ubije Lara. Kada sam progovorila nisam bila shvaćena, rekla sam im prvi put kada je Lara rekla da će se ubiti, roditeljima svejedno, ne svima ali rijetki su me podržali, uglavnom Lara je umažena.
Pade mi napamet sin od Dubravka Lovrenovića kako se ubi zbog nasilja. Ili neko Ciganče neki dan u Srbiji sto mu je otac dao koju paru za kiflu, a drugari ga prebili i nasmrt ubili.
Bosno je li to moram dočekat da devetogodišnjakinja i njeni drugari udaraju moje djete…”, napisala je Hamzić.