Građani Bosne i Hercegovine suočeni su s novim poskupljenjima, a cijene goriva vrtoglavo rastu i penju se do tri i po konvertibilne marke.
Cijene osnovnih životnih namirnica također rastu, a najave su da će doći do znatnog poskupljenja struje i energenata.
Građani, ekonomski analitičari i sindikalisti kažu da su zabrinuti jer brod zvani Bosna i Hercegovina s ovakvim cijenama tone, javlja BHRT.
Građani opet strahuju od novih cijena. Stomak im je, kažu, više gladan nego sit. Cijene u Bosni i Hercegovini rastu iz dana u dan.
Razlozi su više špekulativni nego opravdani, a institucije zemlje ništa ne čine da zaustave poskupljenja u kojima trgovački lanci i Benzinske pumpe trljaju ruke.
Cijena potrošačke korpe u ovom trenutku je 3.000 KM, a prosječna plaća u Federaciji BiH tvrde da je 1.100 KM (!?).
“Kada se govori o posljedicama, one su već vidljive u prošlosti, a nastavit će se i u budućnosti. To zapravo znači da će se nastaviti s iseljavanjem stanovništva, da će se nastaviti sa siromašenjem Bosne i Hercegovine i da će siromaštvo biti sve veće ukoliko se vlast nakon ovih izbora ne okrene svom poslu, zaštiti privrede i zaštiti stanovništva“, tvrdi Bahrija Umihanić, profesorica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Cijena kilograma riže prosječno je rasla za 90 feninga. Hljeb od pšeničnog brašna prosječno je skuplji za 80 feninga, dok je cijena kilograma pšeničnog brašna, pokazuju statistike, viša za 80 feninga.
Drastično rastu i cijene mesa. Lani je kilogram junetine bez kosti stajao 13,50 KM, a sada ta cijena ide već do 18, 50 KM.
Mliječni proizvodi su poskupjeli za gotovo 50 posto u odnosu na isti period prošle godine. Voće i povrće skuplje je za 30 posto. Ljudi rješenje vide u odlasku.
“Prije je bio problem radnih dozvola. Sada imamo obrnutu situaciju da poslodavci preko određenih agencija dolaze i bili smo svjedoci posljednjih dana u našem gradu boravak takve par takvih agencija koje su obavljale razgovore i tražile radnu snagu za rad u Zapadnu Evropu.
Dakle, daleko je lakši put odlaska u Zapadne zemlje, a s druge strane vlasti u Federaciji i BiH ništa ne čini da popravi standard“, kaže Fahrudin Šahović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata TK.
Bosna i Hercegovina je sve siromašnija zemlja u kojoj njezini penzioneri najteže sve ovo proživljavaju, s minimalnim penzijama od 400 KM i djecom koja žive daleko od njih.
“Ja ne smijem i vjerujte da me strah i da prognoziram. Posebno što smo mi već ušli u oktobar mjesec, bojimo se duge i teške zime. Energenti su otišli u tačku.
Pelet je mašio hiljadu maraka, ugalj je mašio 200 maraka, banovićki 300 KM, drva su od 150 do 180 KM i što je najveći problem ne može da se dobije“, kaže Haso Halilović, predsjednik Udruge penzionera Tuzlanskog kantona.
Uz sve ovo, vlasti su, umjesto da olakšaju koliko toliko građanima, upropastile jednu plemenitu ideju ukidanja akciza kako bi se spasilo što se spasiti može.