Oduvijek su nas učili da prvi dan zime dolazi 21. decembra, ali i da je na taj datum dan najkraći u godini, a noć najduža.
To nazivamo zimskim solsticijem ili suncostajem.
U tom trenu Sunce je u svom prividnom kretanju najužnije ili najniže nad obzorjem. Na taj dan je Zemljin sjeverni pol najudaljeniji od Sunca, a južni najpriklonjeniji Suncu.
Tada je južna Zemljina polutka najviše obasjana pa je stanovnicima na tom dijelu Zemljine polulopte dan najduži, a noć najkraća u godini.
Tačan trenutak prvog dana zime se mijenja
Suncostaji i ravnodnevice, pa tako niti prvi dan zime, ne nastupa svake godine u isti sat, ponekad čak niti u isti dan.
Od osnovne škole, u udžbenicima nikada nisu navedeni isti datumi. Za promjene godišnjih doba Zemljina osa ne mijenja položaj u prostoru vremena, ali ipak postoje lagane i dugoročne promjene položaja Zemljine ose zbog uzajamnih gravitacijskih djelovanja svih tijela Sunčevog sistema, a najviše Sunca i Mjeseca na Zemlju.
Ti se procesi nazivaju precesija i nutacija. Radi toga se tačke solsticija i ravnodnevnica pomiču po ekliptici u suprotnom smjeru od prividnog kretanja Sunca na godišnjem nivou.
Osim toga na datum prvog dana zime djeluju i korekcije kalendara, tačnije prestupne godine.
Uz to, vrijeme nastupanja suncostaja i ravnodnevnica je različito iskazano ovisno o vremenskoj zoni. Ovo je prikaz kako se do sada mijenjao datum prvog dana zime, tačnije, zimskog ekvinocija:
2000. godine: 21. decembra u 13.37
2001. godine: 21. decembra u 19.21
2002. godine: 22. decembra u 01.14
2003. godine: 22. decembra u 07.04
2004. godine: 21. decembra u 12.42
2005. godine: 21. decembra u 18.35
2006. godine: 22. decembra u 00.22
2007. godine: 22. decembra u 06.08
2008. godine: 21. decembra u 12.04
2009. godine: 21. decembra u 17.47
2010. godine: 21. decembra u 23.38
Najhladnije godišnje doba počinje danas i trajat će sve do 20. marta.
Sunce je danas izašlo u 7.12 sati, a zaći će u 15.59.
Kretanje Sunca i Sunčevih tijela
Kroz godinu postoje relativno određene smjene vremena koja nazivamo godišnjim dobima. Ona su usko povezana s kretanjem Sunca na nebu.
U toplom dijelu godine Sunce se kreće u luku visoko nad obzrom, a u hladnijim dijelovima godine ono je nisko nad horizontom.
U našem predjelu mogu se osjetiti razlike u vremenu između četiri godišnja doba – zime, proljeća, ljeta i jeseni. To su zapravo četiri doba na koje dijelimo godinu temeljem položaja Sunca na nebu.
Godišnja doba se mijenjaju ovisno o nagibu Zemljine ose u odnosu na ravninu po kojoj Zemlja ide oko Sunca.
Kako Zemlja kruži oko Sunca, Zemljina osa u odnosu na sunce može doći u različite položaje pa tako Sjeverni pol bude najviše priklonjen Suncu.
U tom slučaju ta polovica zemlje prima više topline i svjetlosti nego južna. To se događa od 21. juna, a taj dan nazivamo ljetnim solsticijem Tada je svim ljudima na sjevernoj polulopti dan najduži, a noć najkraća u godini.
Kretanjem i ophodnjom oko Sunca, sve manje se obasjava sjeverna, a sve više južna polulopta.
U jednom trenutku su obje jednako obasjane, a to se događa 23. septembra i taj dan nazivamo jesenjom ravnodnevnicom ili ekvinocijem. Tog su datuma dan i noć jednako dugi i počinje godišnje doba jesen.
Nastavkom putovanja Zemlja dolazi u položaj kada je Južni pol najviše priklonjen Suncu, i kad su Sunčeve zrake okomite na južnu obratnicu.
Tada je Sjeverni pol najviše otklonjen od Sunca i na sjevernoj polulopti je noć najdulja, a dan najkraći.
Zimska ravnodnevnica je prvi dan zime na sjevernoj polulopti, a događa se 21. ili 22. decembra.
Prvi dan proljeća dolazi nam 20. ili 21. marta, a to je dan kada su obje Zemljine polulopte ponovno jednako obasjane, a Sunčeve su zrake okomite na poluloptu.
Prvi dan zime nije najhladniji dan
Dosada se u pravilu događalo da iako je 21. decembar prvi dan zime, uobičajeno nije najhladniji dan zime već tijekom zime postaje sve duži i hladniji.
Također je zanimljivo da niti najduži dan nije i najtopliji, a za ljeta dan postaje sve kraći, a među najtoplijim mjesecima je inače juli.
Najniža i najviša srednja mjesečna temperatura u umjerenim širinama nastupaju nakon ravnodnevnica.
To je posljedica postojanja atmosfere i hidrosfere, koji mijenjaju toplinsku bilancu Zemlje.
Dokazano je kako je potrebno neko vrijeme da se atmosfera, a posebno Zemaljsko more ugrije ljeti, odnosno ohladi zimi.