Godinu i po dana nakon što se u javnosti pojavila informacija o taksisti iz Sarajeva koji je obljubio djevojku u Semizovcu, održano je prvo ročište u ovom predmetu.
Ono što je za ovaj predmet specifično jeste da je djelo dva puta prekvalificirano, a tužilac koji je bio na ovom predmetu, Saša Jovanović je pred Disciplinskom komisijom VSTV-a, optužen za nekoliko disciplinskih prekršaja, među kojima je i neefikasan rad na predmetima.
Prekvalifikacija djela obljube
Grupa aktivista i aktivistkinja oglasila o ovom predmetu uoči ročišta koje će biti održano sutra u Općinskom sudu Sarajevo s početkom u 12 sati.
“Ono što je naročito izazvalo problem u javnosti, i što je i adresirano u reakcijama organizacija civilnog društva, je kvalifikacija krivičnog djela.
Naime, iako je prijavljeno krivično djelo obljube, Tužilaštvo Kantona Sarajevo je odlučilo kvalifikovati ovaj čin kao krivično djelo spolnog odnosa sa nemoćnom osobom, odnosno osobom koja, zbog njezine duševne bolesti, duševne poremećenosti, nedovoljne duševne razvijenosti ili neke druge teže duševne smetnje ili stanja, nije sposobna za otpor.
Istovremeno se šalje poruka da žrtva obljube može biti samo osoba koja nije u mogućnosti pružiti otpor, što nije u skladu sa međunarodnim standardima propisanim Konvencijom o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.
Ipak je došlo do prekvalifikacije u krivično djelo obljube, za što je bila potrebna reakcija javnosti i punomoćnice oštećene. Dakle, od samog početka procesa, uočava se nekonzistentnost u radu Tužilaštva Kantona Sarajevo.
Za prethodno opisane kvalifikacije krivičnog djela predviđen je različit raspon kazne zatvora koja se može odrediti osuđenom licu. Ovakva neefikasnost u radu Tužilaštva, oštećenu stranu stavlja u nepovoljan položaj i dodatno utiče na osjećaj nepovjerenja prema organima pravosuđa.
Punomoćnica oštećene je također ukazivala na ove probleme, te postavila pitanje zašto optužnica nije podignuta nakon tri mjeseca od prijavljivanja krivičnog djela od strane oštećene”, navodi se u saopćenju.
U postupku tužilac koji se tereti za nemar u ovom predmetu
Optuženi Mirnes O. je pušten na slobodu prije nego je uopšte došlo do podizanja optužnice, a izrečene su mu mjere zabrane kontaktiranja, posjećivanja i prilaska svjedoku ispod 100 metara.
Aktivisti ističu kako mu nije izdata mjera zabrane za obavljanje djelatnosti taksiste tokom sudskog procesa.
“Postavlja se pitanje da li optuženi za krivično djelo obljube još uvijek vrši prijevoz građana i građanki grada Sarajeva? Uzimajući u obzir da mu to mjerama zabrane koje su predložene od strane Tužilaštva Kantona Sarajevo nije određeno.
Gore navedene mjere za optuženog za krivično djelo obljube su obeshrabrujuće za sve žrtve silovanja, oštećenu stranu u ovom predmetu, koja se ne može osjećati sigurno i zaštićeno u sistemu gdje silovatelj može da joj priđe bez snošenja ikakve sankcije.
Ove mjere obeshrabrujuće su za sve građane i građanke Bosne i Hercegovine. Ovakav pristup objašnjava zašto žrtve ne prijavljuju krivična djela obljube – sistem ne postoji da bi pružio zaštitu i pravdu, sistem postoji da zastrašuje.
U ovom trenutku, važno je istaći dodatnu paradoksalnost sistema u BiH koja itekako određuje kvalitet života i vjeruj u pravdu kod svih građana i građanki BiH. Tužitelj Saša Jovanović tužen je pred Disciplinskom komisijom Visokog sudskog tužilačkog vijeća BiH, ovom disciplinskom tužbom tereti se za nemar ili nepažnju u vršenju službenih dužnosti, neizvršavanje uputstava nadređenog tužioca, namjerno davanje lažne, obmanjive ili nedovoljne informacije u vezi s prijavama za radno mjesto, disciplinskim stvarima, pitanjima unapređenja i napredovanja u službi, te ponašanje u sudu ili tužilaštvu i izvan suda ili tužilaštva koje šteti ugledu tužilačke funkcije.
14 decembra 2022, na Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine održano je ročištu u slučaju tužitelja Saše Jovanovića, u kojem se između ostalog, razmatra i (ne)efikasnost u predmetu u kojem je optuženi Mirnes O.
Istog dana, na Općinskom sudu u Sarajevu, također je održano suđenje u postupku protiv Mirnesa O. po istoj optužnici zbog koje se trenutno sudi postupajućem tužiocu Jovanoviću.
Postavlja se pitanje kako tužitelj koji se trenutno tereti za nemar i neefikasnost u radu tokom provođenje istrage u ovom predmetu još uvijek može biti postupajući tužitelj u istom predmetu i adekvatno zastupati optužnicu za krivično djelo obljube?”, pitaju.
“Silovatelji i oni optuženi za obljube slobodno šetaju ulicama države”
Poručuju kako “sistem ne smije biti naklonjen počiniteljima ili optuženi za krivična djela”.
“Ovom paradoksalnom situacijom, pravosudni sistem, ponovo žrtvama nasilja i oštećenoj strani u ovom predmetu, pokazuje da su zanemarivanje i neefikasnost imperativ kada se radi o zaštiti žrtava bilo kojeg oblika nasilja.
Suđenje Mirnesu O. je otvoreno za javnost. Aktivisti i stručne organizacije pomno prate slučaj, ali prisustvo opšte javnosti izostaje. To je indikator stanja svijesti u društvu – apsolutna nezainteresovanost za slučaj, u kojem je na površinu isplivala trulost sistema i naglašeni nedostaci na kojima je neophodno raditi.
Nažalost, ispostavlja se da je žrtva zanimljiva dok god postoje senzacionalistički naslovi koji mogu izazvati raspravu u društvu o tome šta je obukla, rekla, popila, uradila, da zasluži silovanje.
Kada zatraži pravdu i podršku, društvo utihne. Uzimajući u obzir gore navedeni paradoks, da se istovremeno ‘sudi’ i postupajućem tužitelju i optuženom razumljivo je da građani i građanke nemaju povjerenja u institucije i da se boje osude društva – ukoliko prijave seksualno nasilje bit će izloženi/e retraumatizaciji i viktimizaciji.
Istovremeno, društvo ili sistem neće učiniti skoro pa ništa da ih zaštite i/ili podrže. Nosioci najviših pravosudnih funkcija čini skoro pa ništa da ohrabre žrtve da prijave sve oblike seksualnog nasilja, naročito obljube, ne čine ništa kako bi osigurali/e da pravosudni sistem zaista i provodi ono što naše društvo ima, a to su osnovna ljudska prava.
Ovaj aktuelni slučaj je još jedan u nizu građanima/kama da se pridruže borbi protiv nasilja i sistemskog, pravosudnog nemara i nereda.
Silovatelji i oni optuženi za silovanja slobodno šetaju ulicama države koja je itekako imala priliku da nauči kako se ophoditi prema žrtvama seksualnog nasilja.
Nažalost, izgleda da su naučene lekcije zaboravljene. Izgradnja pravednog i nenasilnog društva moraju postati imperativ za sve one koji ne žele biti saučesnici obljube, bilo kojeg oblika nasilja i zločina.
Šutnja je, čemu i svjedočimo, ipak najveći saučesnik zločina, a podrška žrtvama nasilja i praćenje rada institucija najveći je saveznik istini i pravdi”, poručuju aktivisti za ljudska prava.