Odbrane Jovice Stanišića i Franka Simatovića, bivših funkcionera srbijanske Službe državne bezbjednosti (SDB) osuđenih na po 12 godina zatvora za zločine počinjene 1992. u Bosanskom Šamcu, zatražile su, iznoseći žalbe, da Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) ukine kazne i presudu preinači u oslobađajuću.
Tužilaštvo u Haagu, s druge strane, u odgovoru navelo da Vijeće nije pogrešno zaključilo, javlja BIRN BiH.
Stanišićevi branioci Wayne Jordash i Joe Holmes su u obrazloženju žalbi govorili da je Vijeće prihvatilo pretpostavke, a ne ispitalo činjenice pri donošenju osuđujuće presude u postupku, na čiju se dužinu Odbrana također osvrnula.
Branilac Jordash je naveo kako ne postoji prethodna veza ni kontrola koju je Stanišić imao nad glavnim izvršiocima, niti je dokazano da je on na bilo koji način bio fizički blizu mjestima gdje su izvršena ta planirana djela.
Prema njemu, Prvostepeno vijeće je samo pretpostavilo da je znao za operaciju i zločine koji bi se mogli dogoditi u Bosanskom Šamcu.
“Stanišić nije uopšte bio blizu mjesta događaja. Nema dokaza da je imao komunikaciju s počiniocima. Operacija nije započela u relevantno vrijeme.
Obuka i slanje trupa nisu bili blizu zločina. Većina zločina izvršena je tek nekoliko nedjelja kasnije, a najgori zločini su izvršeni nekoliko mjeseci kasnije”, rekao je Jordash, koji nije bio prisutan u sudnici, već je žalbu iznosio videolinkom.
Branilac Joe Holmes je podsjetio da je Stanišić uhapšen 2003. i da će u junu 2023. godine, kada je planirano izricanje presude po žalbama, biti 20 godina od kada se optuženi prvi put izjasnio o krivici.
“Njegov predmet traje duže i od Međunarodnog krivičnog suda”, kazao je Holmes, dodavši da je Stanišić proveo 2.471 dan u pritvoru.
Holmes je naveo da zločini iz osuđujućeg dijela presude obuhvataju 15 nedjelja i jednu opštinu, te da je Stanišiću izrečena neproporcionalno duga kazna, kao i da porodične prilike optuženog nisu cijenjene kao olakšavajuće okolnosti.
Stanišićeva Odbrana tvrdi kako dokazi pokazuju da je njihov branjenik preduzeo značajan napor da se postigne mir, i da to nije adekvatno cijenjeno.
“Kazna je neproporcionalna i opterećena čitavim nizom grešaka. Treba da bude poništena”, zaključio je Holmes.
Simatovićeva Odbrana se osvrnula na iskaze svjedoka koje smatraju stubovima osuđujućeg dijela presude, među kojima je i jedan od učesnika ubistava civila u Crkvini, obrazloživši da su pogrešno korišteni njihovi navodi.
Franko Simatović, prema riječima branioca Mihajla Bakrača, kao zamjenik načelnika uprave nije mogao da obavlja nijednu drugu dužnost niti bilo kakvu rukovodnu funkciju u “jedinici”.
Branilac je naveo da jedini odnos Simatović može imati u obavještajnom smislu i da nema uporišta u dokazima da je imao ikakvu mogućnost samostalnog odlučivanja.
Bosanski Šamac je, prema Odbrani, bio među prvim opštinama u kojima je izbio ratni sukob u BiH, a u vrijeme kada se pomenuta grupa obučavala u kampovima Pajzoš, rat u BiH još nije buknuo.
“Ne postoji niti jedan dokaz za aranžman između rukovodstva Bosanskog Šamca i oficira Jugoslovenske narodne armije (JNA). Ne postoji dokaz da su se ova lica obučavala u kampovima u kojima je Franko Simatović imao autoritet”, rekao je Bakrač.
Branilac Vladimir Petrović je kazao da je Simatović bio sedam ili šest nivoa ispod mjesta s kojeg se rukovodi službom.
“Ne može se uključivati masakr u Crkvini ni bilo koje drugo djelo počinjeno u Bosanskom Šamcu. Ne postoji dokaz da je Simatović uputio jedinicu u Bosanski Šamac kako bi činila zločine”, naveo je branilac Petrović.
Odbrana je na kraju izrazila uvjerenje da će biti donesena oslobađajuća presuda.
Stanišić i Simatović su presudom iz juna 2021. osuđeni na po 12 godina zatvora i proglašeni krivim što su učestvovali u formiranju i rukovodili Jedinicom za posebne namjene pod ovlašćenjem SDB-a Srbije, čiji pripadnici su počinili zločin u Bosanskom Šamcu, dok su oslobođeni optužbe za zločine u Bijeljini, Zvorniku, Doboju, kod Trnova i u Sanskom Mostu.
Tužilaštvo je, u odgovoru na žalbene navode Odbrane, navelo da Stanišić i Simatović nisu pokazali da je Vijeće pogriješilo kada je zaključilo da su pomagali i podržavali etničko čišćenje u Bosanskom Šamcu.
“Njih je trebalo osuditi na daleko veće kazne”, istakla je tužiteljica Laurel Baig.
Ona je napomenula da je plan za napad na Bosanski Šamac postojao od, najmanje, avgusta 1991. godine, i da je Stanišić po prirodi svog posla znao za te planove, te je ukazala na presretnute razgovore zabilježene šest mjeseci prije početka obuke.
“Zločini u Šamcu nisu bili nekakav eksces, bili su u skladu sa širim obrascem zločina”, navela je tužiteljica.
Sjednica se u Mehanizmu nastavlja sutra, 25. januara, kad je planirano da žalbu iznese Tužilaštvo, te Odbrane odgovore na njihove navode.