Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je u završnim riječima na suđenju za davanje dara i drugih oblika koristi zatražilo osuđujuću presudu za Asima Sarajlića, Sabahudina Delalića i Muhameda Šehovića, dok su branioci predložili njihovo oslobađanje.
Kantonalna tužiteljica Lejla Kurtanović je kazala da je ovo Tužilaštvo izvedenim dokazima u potpunosti dokazalo da su Sarajlić, Delalić i Šehović počinili djelo koje im se stavlja na teret.
Osvrnula se na prigovore Odbrana u kojima su tokom postupka isticali da je audiosnimak, koji je korišten kao dokaz, nezakonit, te da je došlo do povrede prava na privatnost.
Navela je da svjedok Velid Tvrtković, koji je sačinio snimak, nije sam inicirao sastanak sa optuženima te da se u tom slučaju ne povređuje tajnost, ukoliko snimi razgovor na koji je pozvan.
Kurtanović je kazala da svjedok, kao građanin, nije narušio ničija temeljna prava te da je snimio činjenice koje se tiču njega.
Dodala je da iz izjave Tvrtkovića proizilazi da on nije znao lokaciju sastanka niti ko će prisustvovati, kao i da nije mogao tražiti dozvolu za snimanje niti provođenje istražnih radnji jer nije imao vremena.
“Svjedok Velid Tvrtković nije znao unaprijed da se sprema izvršenje krivičnog djela“, navela je Kurtanović.
Dodala je da su ovo okolnosti koje su mogle izazvati određenu bojazan kod svjedoka, da se sačinjeni snimak ne odnosi na privatni život sagovornika, kao i da se pravo na privatnost u određenim uslovima može delegirati te da na nivou sudova ne postoji apsolutna zabrana ovakvih dokaza.
Tužiteljica je rekla da je nesporno dokazano u čemu se ogledala korist optuženih te da je svjedoku Tvrtkoviću tokom sastanka nuđeno zaposlenje u sklopu javnih ustanova za njegovu suprugu, što bi trebalo biti provedeno u sklopu javnih procedura, kao i da je autentičnost samog snimka dokazana u toku postupka.
“Predlažemo da Sud Asima Sarajlića, Sabahudina Delalića i Muhameda Šehovića oglasi krivim i kazni po zakonu“, rekla je Kurtanović, kao i da bi se osuđujućom presudom vratilo povjerenje građana u pravosuđe.
Sarajlić, Delalić i Šehović se terete da su od 20. do 25. februara 2020., posredstvom Šehovića, ugovorili sastanak s Tvrtkovićem, prije zakazanih unutarstranačkih izbora za predsjednika KO-a SDA Sarajevo, koji su bili planirani za 26. februar 2020. i na kojima su predloženi kandidati bili članovi Efendić i Prevljak.
Tvrtkoviću su, kako se dalje navodi, obećali da će, korištenjem svog društvenog i uticajnog položaja koji imaju po osnovu pozicija unutar SDA, zaposliti njegovu suprugu u nekoj od institucija u kojima su na rukovodećim pozicijama kadrovi SDA, ukoliko na tim izborima svoj glas da njihovom kandidatu za navedenu poziciju – Prevljaku.
Sarajlić je, stoji u optužnici, u tom periodu bio član Predsjedništva, odnosno potpredsjednik SDA, Delalić član Izvršnog odbora Općinske organizacije SDA Novi Grad Sarajevo, a Šehović nekadašnji tehnički sekretar stranke.
Prema mišljenju Sarajlićevog branioca Nermina Mulalića, do iznošenja završnih riječi nije ni trebalo doći, s obzirom na to da nije bilo osnova da se donese naredba o provođenju istrage, kao ni da se podigne i potvrdi optužnica.
Mulalić je obrazložio kako se stiče dojam da je završna riječ Tužilaštva zapravo Odbrana za Velida Tvrtkovića i Semira Efendića od krivičnog djela “nezakonito snimanje”.
“Nezakonitost tog dokaza se temelji na motivima Velida Tvrtkovića, a koji ne može potpadati u sferu javnog interesa“, izjavio je Mulalić, te dodao da je na upit Šehovićeve Odbrane Tvrtković otkrio motiv snimanja razgovora – strah, kao i da je Efendić posvjedočio kako mu je Tvrković kazao da je “za svaki slučaj upalio telefon“.
Sarajlićeva Odbrana je kazala da je Tvrtkovićev motiv bio privatni i lični interes te je podsjetio na predmet “Potkivanje“ pred Državnim sudom, koji je utvrdio da se u ovom predmetu radilo o nezakonitom snimku i da su identične okolnosti u ovom predmetu.
Ova Odbrana tvrdi i da je neosnovana teza Tužilaštva – da Tvrtković ima svojstvo odgovorne osobe prema kojoj se može učiniti krivično djelo, te je istakla niz tvrdnji prema kojima je upitna, kako je rečeno, kredibilnost Efendića i Tvrtkovića kao svjedoka.
Kadrija Kolić, branilac optuženog Delalića, kazao je da Tužilaštvo u konkretnom slučaju nije dokazalo krivnju njegovog branjenika i da svi dokazi koje je Tužilaštvo prezentiralo potiču iz radnje krivičnog djela “neovlašteno snimanje“.
Kolić je istakao da su svi dokazi Tužilaštva proizašli iz radnje krivičnog djela i da se trebaju cijeniti kao nezakoniti jer su pribavljeni povredom Zakona o krivičnom postupku. On je nabrojao niz dokaza koje treba smatrati nezakonitim, a koji su proizašli povredama ljudskih prava i sloboda.
“Zakonitost u prikupljanju dokaza ima krucijalni značaj. (…) Kako nemamo odluku kojom je dozvoljeno snimanje, naš prigovor nezakonitosti je osnovan“, kazao je Kolić i dodao da je snimak poslužio kao osnova za pribavljanje svih ostalih dokaza.
Ova Odbrana je također navela kao primjer predmet “Potkivanje“ u kojem je audiosnimak proglašen nezakonitim jer je sačinjen protivno znanju i volji prisutnih i u kojem je Sud utvrdio da je snimak pribavljen kršenjem prava građana na privatnost.
Nina Karačić, Šehovićeva braniteljica, tokom iznošenja završnih riječi je navela da audiosnimak nije pribavljen pod uslovima propisanim zakonom. Ona je kazala da je Tvrtković – bez saglasnosti prisutnih –snimao razgovor u automobilu koji nije njegovo privatno vlasništvo, čime su povrijeđena prava drugih.
“Velid Tvrtković je na pitanje Odbrane kazao da je snimak sačinio iz ličnog straha. Motiv je bio samo lični strah, interes, a ne zadovoljenje javnog interesa“, istakla je braniteljica Karačić te zamolila Sud da ima u vidu da je snimak dokaz na kojem su zasnovani svi ostali dokazi, a koji predstavljaju “plod otrovne voćke“.
Šehovićeva Odbrana je navela da Tužilaštvo u toku krivičnog postupka nije utvrdilo da se na snimku radi o glasu Šehovića, da je snimak sa USB-a sasvim jasno modifikovan te da je svjedok Tvrtković brisao poruke sa optuženim Šehovićem – što je vidljivo iz dokaza.
Dodala je da je ovo eklatantan primjer svjedoka kojem se ne može vjerovati, kao i da Tužilaštvo nije provelo dokaze u pravcu iz kojeg bi bilo vidljivo da je postojao prethodni dogovor optuženih lica, a kako se opisuje u optužnici.
Sve tri Odbrane su zatražile oslobađajuću presudu za optužene.
Izricanje presude zakazano je za 10. februar.