U prvom planu obilježavanja Međunarodnog dana žena su, tradicionalno, buketi, čokolade, pokloni i, eventualno, slobodan dan, a uprkos srčanoj borbi mnogih žena širom svijeta, mnogi još uvijek ne znaju povod slavlja.
Ovaj je praznik, nažalost, komercijalizovan i nerijetko se u prvi plan stavljaju pogrešne stvari.
Uvjerenja su izokrenuta, te mnogi vjeruju da na današnji datum trebaju počastiti supruge, sestre, majke i prijateljice i jednostavno im pokazati ljubav.
No, važno se sjetiti početaka. Ideja je nastala u 20. vijeku, tokom brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koje su često dovodile do demonstracija zbog izrazito loših radnih uslova.
Tada su žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila prvi put protestovale 8. marta 1857. godine. Radile su to, osim zbog loših radnih uvjeta, posebno radi niskih plata.
Zatim je 1910. godine, na prijedlog Clare Zetkin, organizovana prva međunarodna ženska konferencija u Kopenhagenu, te je nazvana “Međunarodni dan žena”.
Prema pisanju stranice Time and date, iako se brojni aktivisti i aktivistice već dugo bore za prava žena, te pomjeraju granice i prave nevjerovatne uspjehe, još uvijek ne postoji nijedno mjesto na svijetu u kojem žene i muškarci imaju potpuno jednaka prava.
Šta je sa BiH, 110. godina kasnije? U povodu obilježavanja Međunarodnog dana žena predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini potpisali su Izjavu o rodnoj ravnopravnosti kojom su se obavezali da će raditi i zalagati se za jednaka prava muškaraca i žena.
To dovoljno govori o tome da prava muškaraca i žena u BiH, iako na papiru, u praksi nisu zagarantovana.
Osmomartovski marševi se obilježavaju tradicionalno u svim dijelovima svijeta. Njima se šalje mnoštvo poruka, te se iz godine u godinu bori za isti cilj – da se o pravima žena ne govori samo osmog marta, već svaki dan.