Na Šehidskom mezarju Ahatovići, u srijedu, 14. juna 2023. godine, s početkom u 14.00 sati, bit će organizirana dženaza za pet stanovnika Ahatovića ubijenih 14. juna 1992. godine u masakru u mjestu Sokolina.
Nakon dženaze bit će proučen Tevhid u džamiji u Ahatovićima za sve šehide i poginule borce koji su ubijeni tokom masakra.
Masakr u Sokolini je ratni zločin počinjen nad bošnjačkim civilima i ratnim vojnim zarobljenicima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
Tog krvavog 14. juna 1992. godine srpske paravojne jedinice potpomognute JNA ubile su 47 Bošnjaka iz naselja Ahatovići sa područja općine Novi Grad Sarajevo.
Napad na Ahatoviće počeo je 28. maja 1992. godine. U ovom naselju, u kojem su Bošnjaci činili više od 90 posto stanovnika, srpske snage su 2. juna 1992. godine nakon granatiranja probile linije odbrane na kojima je bilo stotinjak samoorganizovanih mještana.
Grupa od oko 40 mještana pokušali su da se izvuku iz sela i probiju prema Visokom, ali je na jednom brisanom prostoru na njih otvorena paljba iz artiljerijskog i pješadijskog oružja, u kojoj je ih je poginulo 18, a 12 ranjeno. Ostali su se morali predati napadačima.
Zarobljeni su odvedeni u logor u Rajlovcu gdje su bili podvrgnuti torturi, premlaćivani i izgladnjivali sve do sredine juna. Oko 20.00 sati navečer 14. juna 1992. godine 55 mještana Ahatovića koji su preživjeli napad su ukrcani u autobus, te su voženi u pravcu Olova.
Kad je autobus došao do mjesta Sokolina u Općini Ilijaš, autobus je zaustavljen i odjeknulo je nekoliko eksplozija. Autobus je najprije pogođen sa tri projektila ispaljena iz ručnih bacača, onda je u njega ubačeno desetak ručnih bombi.
Nakon bombi pucano je u autobus iz pješadijskog oružja. Osmero mještana Ahatovića su preživjeli masakr i stigli do Olova.
Jedan od preživjelih je Elvir Jahić, koji je svjedočio o ovom zločinu pred Haškim tribunalom na suđenju Momčilu Krajišniku.
Elvir Jahić iz Ahatovića imao je samo 19 godina kada su ga komšije Srbi zarobili zajedno sa još 55 kompšija Bošnjaka i odveli u logor Rajlovac gdje je 14 dana prošao teške torture, mučenja, ponižavanja i preživljavanje.
Elvir kaže kako je svoj ostanak u životu shvatio kao misiju da treba da priča, govori i svjedoči, te da će to raditi dok je živ.
“Želio bih da se osvrnem na jedan događaj, na jedan zločin koji se desio mome narodu, sa svim elementima genocida od samog zatvaranja, prebijanja, ubijanja, klanja, zatvranja djece, staraca, do odvođenja u smrt. Kao i svake godine do sada, odlazmo, sjećamo se, pričamo, podsjećamo nove generacije šta se nama desilo, da se njima ne bi desilo isto’’, poručio je Jahić.
Mersiha Bučo, kćerka poginulog borca Ćazima Gačanovića i predsjednica Savjeta MZ ‘’Dobroševići’’ imala je 14 godina kada joj je otac poginuo.
Kazala je kako je život bez oca bolan i veoma težak, ali da je njena obaveza i obaveza svih nas da podsjećamo djecu na ono što nam se dogodilo kako se ne bi opet ponovilo.
“U ovom zločinu ubijen mi je babo, amidža i pola druge familije. To se desilo u Kantonu Sarajevo i ne možete vjerovati da su naše komšije one koje su učestvovale u tom zločinu. To su bili ljudi koji su išli s nama u školu, družili se i odjednom su postali ubice, kao dijete ne možete to da shvatite’’, kazala je Bučo.
