Enisa Klepo, 28-godišnja djevojka koju je brutalno pretukao vlasnik hotela Jablanica Amir Džafić puštena je na kućno liječenje.
Iz nalaza i anamneze liječnika razvidno je da je vrlo lako mogla ostati bez vida, budući da su joj ustanovljen prijelom dna očne šupljine – fraktura donjeg zida lijeve orbite s blagim pomakom koštanih ulomaka, a da su mogle nastupiti i mnoge druge komplikacije. Bolnica je ozljede okarakterizirala kao teške.
Bez milosti
Vlasnik hotela Jablanica Amir Džafić, koji ima preko stotinu kilograma nagrnuo je na radnicu, ženu, tešku svega šezdesetak kilograma jedan na jedan, jer mu je najavila otkaz.
Nije imala nikakve šanse da se brani. Ona je za Hercegovina.info ispričala što se sve događalo kobnog dana.
“31. jula kolegica je najavila vlasnicima hotela da cijela recepcija odlazi, daje otkaz u hotelu. Prije toga smo najavile da ćemo otići, ali da ćemo raditi do desetog, najduže jedanaestog mjeseca, međutim nakon što smo to priopćile na poslu nam je bilo sve gore. Trpjele smo sve tri poniženja, bila je negativna atmosfera i to se više nije moglo podnositi.
Gospodin Ale Džafić i gospođa Ines su se ponašali kao da nemamo pravo dati otkaz. Mi to više nismo mogle podnosti i odlučile smo otići kad primimo plaću za sedmi mjesec, što bi bilo od 8-10 augusta.
I 31. jula kolegica je to priopćila gospođi Ines, jer smo smatrali da je ljudski da najavimo odlazak, da nije u redu da porukama šaljemo da nećemo više raditi, da se ljudi snađu.
Tu vijest je direktorica primila katastrofalno, verbalno se obračunala s kolegicom, onda je došao vlasnik, verbalno se obračunao s kolegicom i u drugoj smjeni, to su bile uvrede, u smislu da svakako ništa nismo ni radile, da ne znamo raditi svoj posao, da mogu naći sedamdeset takvih kao što smo mi“, počinje priču Enisa za Hercegovina.info.
Kaže da je ona taj dan igrom slučaja bila slobodna, te joj se niko nije ni obraćao, niti ju je zvao telefonom. Urnebes je uslijedio prvog kolovoza, kada je Enisa došla na svoju smjenu.
“Bila sam spremna na napad, naravno ne fizički, nego verbalni. Od kolega sam čula da je taj dan direktorica imala sastanak s kuhinjom i cijelu priču svalila na mene, da sam ja djevojke nagovorila da idemo ranije, da unosim nemir u objekat, da raznosim neke tračeve.
Neke je sasvim nelogične, dječije priče napričala. Ja sam tu informaciju primila, i čekala njezin dolazak da se činjenično suočimo. Ni u snu nisam snila da će doći do takvog fizičkog napada. Ona se pojavljuje oko osam sati na recepciju, gdje ja odmah reagiram, suočavam je s činjenicama, argumentima, pitam je zašto priča o meni.
Kreće rasprava, ona negira da je govorila ružno o meni, a onda poziva dvoje ljudi s kojima je imala sastanak, gdje oni potvrđuju da je govorila o meni kao što sam i navela, među ostalim da ja nagovaram djevojke da idu, što na koncu i ona sam potvrđuje.
Tu smo se još raspravljale, ona se kao ne može pomiriti s tim da sam ja ta koja je nagovorila cure da idu, da nam to nije fer, da nije fazon, da je napuštamo u sezoni, i slično“, navodi dalje Enisa, koja tvrdi da ona nikoga ni na što nije nagovarala, da nikakva dogovora nije bilo, da ona nije uopće utjecala na kolegice koje su same donijele odluku o odlasku, a koje nisu malodobne, nego istih godina kao i ona.
Nakon toga slijedi ono za što vlasnik hotela nema opravdanje, sve da su mu djelatnice zapalile hotel.
Odvlači je gdje nema video nadzora
“Nas dvije smo se tu raspravljale, bili su tu svjedoci, kuhar i kuharica, da bi ona rekla ‘sad ću ti ja zovnuti Amira'(opa. ona je direktorica, a Amir joj je suprug). Rekla sam da zove, nisam se bojala.
On je došao, isto mi govorio kao i ona, da napustim objekt. Rekla sam da neću izaći dok ne dobijem plaću koju sam zaradila za sedmi mjesec. Tada je već bio prvi osmi. Ona je rekla da mi nikada neće platiti, vrištala i pozvala njega.
On je ponavljao da napustim objekt, rekla sam da neću dok mi ne daju plaću koju sam zaradila. Da napomenem tu se rade i noćne smjene, to sam zaradila. Prišao mi je, ja sam sjedila u stolici, udario me je šakom, podigao me iz stolice, poderao mi majicu.
Pokušala sam se obraniti verbalno i fizički, naravno nije bilo moguće. Onda me je vukao sve do zadnjeg izlaza, to vam je neka dva metra iza recepcije. Njegova supruga je pobjegla s lica mjesta, kao i kuhar, kuharica je stajala između nas dvoje.
Kako je on mene gurao, tako je i ona išla, ali mislim da nije ozlijeđena. Tu u tom malom hodniku nema video nadzora, ta vrata vode prema zadnjem hodniku i bazenu, i tu sam dobila brutalne batine, najviše me udarao u glavu šakama, šamarao, ujedno i vrijeđao da sam klošarka, kurva, da sam mu razorila objekat i slično“, priča dalje Enisa.
Pokušavala se braniti, no to je bilo nemoguće.
“Pokušala sam ga rukama odgurnuti, on je viši i teži od mene, ima sigurno preko stotinu kilograma, a ja imam šezdeset. Ne znam kako je sve to prestalo, sjela sam na stepenicu, rekla mu da se odmakne, da prestane, pitala telefon da nazovem roditelje.
Nisu mi dali telefon, ja sam ustala uzela svoje stvari, koje su se nalazile iza recepcije. On me ispratio do izlaza i zaključao vrata. Ispred sam pozvala roditelje, momka, i oni su odmah došli.
Mama je pozvala policiju, dala sam izjavu u automobilu, nakon čega su me prevezli u hitnu. Gore mi nisu ništa radili, bukvalno su se rasplakali kad su me vidjeli u kakvom sam stanju i spremili me u bolnicu na Bijelom Brijegu“, navodi dalje Enisa.
U bolnici su rađene sve moguće pretrage.
“Mislili su prvo da ću morati na operaciju pošto sam izgledala katastrofalno kad su me primili. Rekli su mi da imam dva prijeloma na lijevom oku, ali da nisu duboka, te da neću ipak morati na operaciju. Mogla sam ostati bez vida, zadobila sam teške tjelesne ozljede, koje su mogle rezultirati gubitkom oka.
Čak mi je doktorica rekla kad me vidjela da neću proći bez plastiče operacije, toliko sam bila razvaljena. Opet, sreća u nesreći da mi je nos ostao čitav. Najkritičnije je bilo lijevo oko, dok je desno ostalo na podlijevima“.
Enisa kaže da je vlasniku ovo prvi napad na radnicu, no tvrdi da je on i ranije sudjelovao u tučnjavama, koje nisu bile rijetkost u objektu.
Nije mu prvi put
“Svaka ‘muzika’ bi završila tučnjavom. Recimo bilo je neko druženje bankara gdje je pretukao gosta, no on mu je uzvratio. Ja sam prvi slučaj da je udario na radnika fizički“, priča dalje Enisa.
Kaže da je u hotelu doživljavala ponižavanja i maltretiranja.
“Neki dan je izveo ženu iz kuhinje da čisti fuge na recepciji. Može li veće poniženje za čovjeka. Mislim da ne može. Ja sam očistila hol, jer je to zaduženje recepcije, i on je došao i kaže ‘ostalo ti je ovdje nešto’“, ističe dalje sagovornica.
Enisa je angažirala odvjetnicu, kaže da ima podršku cijelog grada, županije, države.
“Žele organizirati prosvjede ispred hotela da me podrže“.
Kolegice s recepcije se nakon što je Enisa pretučena nisu više vraćale na posao. Došle su sutradan po plaću za sedmi mjesec, koju Enisa još nije dobila.
“Kao što su obećali nisu mi je ni dali“, zaključuje naša sugovornica.
U policijskom biltenu stoji ovako:
“1.8.2023.godine, u 20,50 sati, u PS Jablanica prijavila je D.K. iz Jablanice da je u hotelu „Jablanica“ njezinu kćerku E.K. (1995) fizički napao i nanio joj vidne ozljede A.Dž. (1979). Isti je lišen slobode i zadržan u prostorijama za zadržavanje. Dežurni liječnik iz KBC Bijeli brijeg Mostar obavijestio je PU Mostar da je E.K. zadobila teške tjelesne ozljede. Upoznat nadležni tužitelj, poduzete sve potrebne mjere“.
U međuvremenu Enisa je puštena iz bolnice, a vlasnik hotela Jablanica također pušten iz pritvora.