Savo Milošević, selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine sinoć je gostovao u emisiji Face to Face kod Senada Hadžifejzovića.
Hadžifejzović: “Jesi li u kontaktu sa Džekom i Pjanićem? Kakve su njihove reakcije?”
Milošević: “Nećemo imati nikakav problem! To su veoma vaspitani momci! Da neko od njih misli da ne trebam biti na mjestu selektora, rekli bi mi! Razgovori su normalni; sve je uredu! Okupljanje je u ponedjeljak!
Nemam društvene mreže, ne pratim šta pričaju ljudi! Ti koji pišu po platformama nemaju pojma šta je fudbal! Neću da se bavim njima! U BiH često nešto dobije nacionalnu notu. Rođen sam u ovoj državi i znam reakciju države i sve to izgleda teško! Da sam postao i trener Srbije, ne bih naišao na bolje reakcije!
Ovdje ljudi više vode o tome šta će reći o nekome nego u Srbiji! Na društvenim mrežama ljudi imaju potrebu da istaknu sebe, jer ih drugačije ne bi primijetili! U BiH se vodi računa o čemu se priča! Postoji sramota, postoje crvene linije preko kojih se ne ide! Šta je tu loše?! Znači da ima poštovanja! Dobro je da postoji kontrola! Sistem u BiH težak! Volimo da budemo korumpirani! Takvo je podneblje!”
Hadžifejzović: “Šta ti je Bosna?”
Milošević: “Volim je! Tu sam rođen i odrastao! Igrao sam u ‘Podrinju’ iz Janje! Jedina želja mi je bila da dio Evrope primijenim u Srbiji! Nisam htio da se profesionalno bavim politikom… samo da ih približim civilizovanom svijetu!
Kad sam vidio da ne ide, povukao sam se! Ako ne vidim svrhu svog angažmana, onda ne vidim potrebu da budem tu! Da budem paravan ili lažna slika… mislim da je besmisleno! Svoju slobodu ne prodajem! Ne postoji novac koji mogu da dobijem u zamjenu za to! Mogu sebi da dozvolim luksuz da ne budem dio priče koja mi se ne dopada!”
Hadžifejzović: “Jesi li sa curama bio takav?”
Milošević: “Imao sam suprugu dvadeset godina, sad imam djevojku! Da nisam bio oženjen, vjerovatno bih bio isti! Duel sa Vučićem iz 2004. mnogi gledaju sada. Iznervirao ih je Vučić, pa sam ja sad popularan!
Poslije toliko vremena, kažu mi: ‘Svaka čast!’ Prošlo je dvadeset godina, ljudi! Bio sam javno deklarisani protivnik Miloševićevog režima!”
Hadžifejzović: “Pojavio se snimak gdje si nedavno rekao: ‘Razumijem donekle Miloševića.’ E, to je ta tačka gdje kažu: ‘E, evo ga.’ Što si to sada pričao?”
Milošević: “Rekao sam: ‘Izvinio bih se Slobodanu Miloševiću.’ Mislio sam na ekonomski dio! Vidite šta su uradili ovi poslije njega! Izvučeno je iz konteksta! Više je bila kritika novog režima! Optužiti mene da glorifikujem Miloševića je strašno! Jedini sam u majici otpora igrao na Teraziji!
Mogao sam biti uhapšen, moglo je biti svašta! Na kraju se vrati da mi to ne priznaju! Našli su meni dosta negativnih stvari i u Srbiji! Zamjere mi što sam se miješao u politiku! Mogu da budem otvoren, nemam šta da krijem! Svaku osobu i u Srbiji i u BiH mogu da pogledam u oči! Nikome nisam nanio štetu i zlo.”
Hadžifejzović: “Hoćeš li imati kvalifikaciju Srbin, Bošnjak, Hrvat?”
Milošević: “To u fudbalu ne postoji! U fudbalu postoji fudbalska nacija i jezik! Fudbaleri se savršeno dobro razumiju, svugdje u svijetu!”
Hadžifejzović: “Šta ti znači ime Meho Alihodžić?”
Milošević: “Puno! On je moj prvi trener! Dolazio je triput kući da se svađa sa mojim ćaletom, da bih počeo igrati fudbal! Klub ‘Podrinje’ iz Janje, gdje sam igrao, bio većinski bošnjački klub! Nismo o tome razmišljali! Prvi mi čestitali momci sa kojima sa igrao u ‘Podrinju’, Bošnjaci su! Imam bezbroj prijatelja koji su islamske vjere!
Znam koji smo pakao proživjeli! Prošlo je trideset godina; moramo neki put pokazati djeci! Smiješno je da pričam da imam prijatelje Bošnjake… pa to se podrazumijeva! U Bosni smo odrasli! Nemam te stvari u glavi, da se objašnjavam nekome zašto mi je prijatelj!
Naša različitost je najveće bogatstvo i prednost! Ne daj Bože da smo svi isti! To bi bio nemoguć život! Ja sam bogatiji čovjek zato što poznajem toliko nacija! Materijalno neće ići sa mnom kad me Bog pozove; ostat će moj duh i to što sam uradio kao čovjek! Ne uznemirava me ništa što nije istina!
Najviše bi me povrijedilo da znam da sam ja nekome nešto uradio! Pomirio sam se s tim da će mediji pričati ono što mi se ne sviđa! Savo Milošević iz medija nije Savo Milošević. Imamo malo dodirnih tačaka! Nervira me prenaglašenost! Nisam pao s Marsa! Moramo vjerovati u Boga i kad je dobro i loše; nisam ja taj koji sudi! Djeca su mi igrala fudbal, ali su se povukli! Nisam ih forsirao!”
Milošević: “Ključ svega je voljni moment! Ako niste spremni da idete preko granica mogućnosti, teško da ćete napraviti značajan uspjeh! Nije lako igračima da pobijede sebe! Bitka sa samim sobom najteža! Na terenu se moraju prevazići sve prepreke, ići preko sto posto! Prvi preduslov je povjerenje, a drugi motiv!
To je jedini put kojim možemo da idemo, da bismo došli do marta da pobijedimo! Ne smijemo razmišljati da ove četiri utakmice nisu bitne! Bitno je! Neće biti dovoljno da dođemo do marta i kažemo: ‘Sad hoćemo!’ Morate da zarađujete stvari da bi se vratile!
Sreća ne postoji u fudbalu! Mora se zaraditi! BiH ne može sebi da dozvoli da gubi dobre fudbalere! Borim se da se riješi situacija sa Ahmethodžićem! Vjerujem da ću u dogledno vrijeme uspjeti! Od kukanja nema ništa!”
Hadžifejzović: “Imaš li bh. pasoš?”
Milošević: “Imam! Da sam pitao dedu, igrao bih za ‘Želju’! Bio je spreman da proda dvije njive da idem u ‘Želju’ umjesto u ‘Partizan’! Jedino što mogu da obećam da ću, kao selektor, dati sve od sebe! Energiju, snagu, iskustvo… pokušat ću to sve na igrače prenijeti! Problemi reprezentacije spadaju u neke normalne, ne u komplikovane!
Neće ih biti lako riješiti, ali većina problema su psihološke prirode! Tu će biti više posla za mene van terena nego na terenu! Morate gledati problem iz ugla igrača. Tek tad ga možete riješiti!”