U povodu obilježavanja 5. februara – Dana sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva tokom agresije u periodu 1992-1995. godine i 30. godišnjice stradanja naših sugrađana na pijaci Markale, Kanton Sarajevo danas je organizirao polaganje cvijeća na Spomen-obilježju ubijenim sugrađanima na pijaci Markale i Zajedničku komemorativnu sjednicu Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća općina s područja KS.
Tog kobnog dana sa agresorskih položaja koji su se nalazili na području Mrkovića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm od koje je smrtno stradalo 68 naših sugrađana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.
Gelerima smrtonosnog rasprskavajućeg dejstva ovog projektila ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selima Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Nakon što su brojne delegacije položile cvijeće i odale počast ubijenima na pijaci Markale, u Narodnom pozorištu održana je Komemorativna sjednica. Otvarajući ovaj skup, predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elvedin Okerić je podsjetio da je Skupština KS 2007. godine donijela odluku o proglašenju 5. februara – Danom sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva od agresora u periodu opsade 1992-1995.
“Zbog toga smo danas ovdje okupljeni sa istim ciljem, ne dozvoliti da veo zaborava prekrije nedužne žrtve Sarajeva i počinjene zločine agresora. Sarajevo se danas sjeća svih onih koji su dali život za slobodu i domovinu“, poručio je predsjedavajući Okerić.
Kako je dodao, najveći masakr građana Sarajeva u proteklom ratu je odabran kao simbol i obilježavamo ga kao Dan sjećanja na sve nevine građane Sarajeva ubijene tokom 1.425 dana opsade.
“Peti februar ’94 godine je tokom opsade u opkoljenom Sarajevu bio skoro svakog dana, jer je mučki ubijeno preko 11.500 građana Sarajeva, od kojih 1.601 dijete. Više od 50.000 građana Sarajeva je ranjeno, mnogi sa trajnim posljedicama.
30 godina nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu očekujemo da svi oni koji su odgovorni za počinjene zločine budu što prije procesuirani, jer u suprotnom ideologije zla, bez obzira gdje se nalazile, imat će alibi da pokreću nove ratove i trijumfalno čine zločine ubijajući nevinu djecu i civile, što se trenutno dešava u Palestini“, poručio je predsjedavajući Okerić.
Posebno je pozdravio učenike srednjih škola koji su prisustvovali današnjoj sjednici, jer kako je rekao, nove generacije trebaju da uče iz naše historije i nikada ne dopuste da se zlo ponovi.
Emotivan govor na današnjoj sjednici održao je predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Fikret Grabovica.
Kazao je da su tokom opsade djeca u Sarajevu ubijana s namjerom i ciljem, da su zločinci koristili rijetke situacije kada bi djeca izašla napolje i ubijali ih granatama, vrlo često u grupama.
“Možete misliti kakvu mi bol i ranu nosimo kada vam na tako brutala način uzmu ono najdraže, ono što najviše volite? Mi nosimo te rane, koje još nisu izliječene“, kazao je Grabovica.
Dodao je da u ovome slučaju ne vrijedi narodna poslovica po kojoj vrijeme liječi rane.
“Možete li misliti kako je danas i svih ovih godina roditeljima koji su ostali bez djece? Ima i onih kojima je ubijeno i po dvoje djece. I sve to nije dovoljno da tužilaštvo i pravosudne institucije rade svoj posao“, naveo je, između ostalog, Grabovica, te iskazao žaljenje jer do sada nikada nije podignuta niti jedna optužnica za ove zločine nad sarajevskom djecom.
