Udruženje Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa” i Udruženje žrtava i svjedoka genocida u BiH poslali su pismo na adrese PIC-ambasadora, OHR, NATO, EU i EUFOR-a.
Povod su posljednje zapaljive retorike predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a u vezi sa Rezolucijom o genocidu u Srebrenici.
“S obzirom da predsjednik Srbije tvrdi da će se Srbija suprotstaviti svim silama Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, te kako je ponosan na rezultate kampanje protiv prijema Kosova u Vijeće Evrope i Rezolucije o Srebrenici, nagovještavajući kako će usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici ‘otvoriti Pandorinu kutiju bez presedana’.
Pitamo se šta znači otvaranje ‘Pandorine kutije’? Otvaranje plana ‘Srpskog sveta’ sa oružjem dobijenim od Rusije i Kine? Znači li to novi rat ili nastavak neostvarenih snova predsjednika Srbije iz dvedesetih?”, stoji u pismu.
Svaka prijetnja miru je, ističu dalje, ozbiljno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i sama najava predsjednika Srbije o “otvaranju” nečeg je poziv garantima mira u Bosni i Hercegovini da zaštite mir.
“Predsjednik Srbije je osoba koja je javno zaprijetila; ‘za jednog Srbina ubićemo sto muslimana’ i izjave takve osobe se moraju ozbiljno shvatiti. Pozivamo sve predstavnike međunarodne zajednice da najozbiljnije shvate prijetnje Aleksandra Vučića i da hitno rasporede NATO snage na granici BiH i Srbije”, zaključuju u pismu iz ovih udruženja.
Aleksandar Vučić: “Izgubili smo, rezolucija će se usvojiti, ali smo odbranili ugled Srbije”
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić priznao je da će Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojiti UN-ovu rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kao i prijem Kosova u Vijeće Evrope, zaključivši da najmoćnije sile nisu uspjele “baciti Srbiju na koljena i pod” i da je zbog toga Srbija na čelu s njim uspjela.
Vučić je naveo da je borba bila, ne da bi negirao nečije žrtve, nego da se Srbija spasi od naplate ratne štete i revizije presude Bosne i Hercegovine protiv Srbije.
Na početku svoga obraćanja srbijanski predsjednik je citirao pojedine dijelove Dejtonskog mirovnog sporazuma zaključivši da se time dokazuje kako je rezolucije o Srebrenici “brutalno gaženje Daytona i Ustava BiH” i da to znaju i Amerikanci “koji sada šute”.
“Potpuno je jasno da je bio neophodan konsenzus u Predsjedništvu (za odluku o rezoluciji o Srebrenici) i onda bi u slučaju da je neko preglasan pokrenula bi se zaštita vitalnog nacionalnog interesa. U Generalnoj skupšti po prvi put u njenoj historiji trebalo bi se odlučivati o aktu za koji ne postoji saglasnost konstitutivnih naroda na koji se taj akt odnosi.
Da idem dalje – za Ruandu je pored saglasnosti Huta i Tutsija trebala saglasnost svih država u Africi. Oni su proveli konsultacije unutar zemlje i sa regionalnim partnerima, a mi smo za rezoluciju prvi put čuli od njemačkih partnera. Mi smo ih upitali zašto nas niste obavijestili, mi smo ‘garanti’ Daytona, našeg stanovništva je 32 posto u BiH?Amerikanci su pametniji od drugih i zato su se povukli. Oni šute zato što znaju da smo u pravu”, ocijenio je srbijanski predsjednik.
Vučić je dodao kako Srbija nikada nije negirala “strašan zločin” nad Bošnjacima i da je “pokušala organizovati život na racionalnim osnovama u prijateljskim uslovima”, ali da za to nije bilo razumijevanja jer, kako je poentirao, “za njih su Srbi dobri samo ako bi spustili glavu dok nas udaraju motkama i da to nije dovoljno, nego moramo govoriti kako nam je lijepo dok nas tuku”.
Vučić je ispričao kako se “borio protiv rezolucije o Srebrenici”…
“Ja sam organizovao brojne sastanke, razgovarao sam sa 22 predsjednika i premijera i sa predstavnicima 111 zemalja u UN-u. Nastavio sam to da radim svaki dana. Zašto? Zato što sam znao šta je namjera Nijemaca, ali i onih iz Sarajeva. Kada su vidjeli da se neko suprotstavio, onda su pokrenuli najjeziviju kampanju najbrutalnijih uvreda.
Nemam problem da budem izložen takvom linču zato što se borim za svoj narod i istinu. Ne zato što hoću da negiram bilo kakav zločin nego da spriječim zločine u budućnosti.
Nisu oni tražili da Vučić pogne glavu u Srebrenici i položi cvijet, nego oni traže pravne i političke konzekvence. Ovo je jedina rezolucija koja će biti usvojena preglasavanjem, ovo neće biti jednoglasna odluka. Ni blizu. Bit će onih koji će glasati mukom za rezoluciju”, tvrdi Vučić.
“Neki hoće da pokriju svoje šutnje u Gazi, da nađu krivce nad muslimanima. Mnoge islamske zemlje u svijetu su to jako dobro razumjele i suprotstavit će se tome. Zadovoljan sam što sam učestvovao da se sačuva dostojanstvo srpskog naroda. Imat će većinu “za”, ali da li će imati stvarnu većinu? Možete misliti kada je mala Srbija dovela do neizvjesne utakmice sa velikim silama poput Njemačke, SAD-a… onda ćete shvatiti da rezultat nije mali”, dodao je Vučić.
Srbijanski predsjednik je na kraju svoga obraćanja kazao kako je “sarajevski režim” priznao i sam šta je “stvarni cilj” rezolucije o Srebrenici ponovivši da je on to shvatio prije “20 ili 25 dana”.
Pročitao je intervju šefa bh. diplomatije za N1 zaključivši da je Elmedina Konakovića “priznao” da je namjera rezolucije naplate ratne odštete od Srbije i pokretanje revizije presude.
“Shvatili smo od najviših predstavnika sarajevskog režima da imaju samo jedan cilja, a to je naknada ratne štete i nova reviziju presude. To su rekli i Osmani i Konaković, nije to rekao Vučić. Sada bi svima trebalo biti jasno zašto sam to razumio na vrijeme i suprotstavio se tome.
Znamo da ćemo izgubiti u završnici, ali znamo da smo odbranili ugled Srbije. Nema mnogo slobodnih zemalja u svijetu kao što je Srbija. Ovo govori o jednoj sinhronizovanoj akciji nekih najmoćnijih sila da se Srbiji zada konačni udarac.
Nisu očekivali naše suprotstavljanje i to što nismo dozvoli da se Srbija baci na pod. Čak i da smo pali na pod brzo bi se digli jer nismo naučili da ležimo ili klečimo. Očekujemo u istoj sedmici usvajanje rezolucije i prijem Kosova u Vijeći Evrope – između 11. i 16. maja. Ali ovo će otvoriti Pandorinu kutiju”, kazao je na kraju svoga vanrednog obraćanja prvi čovjek Srbije, Aleksandar Vučić.
U konačnici je zaprijetio i da će eventualno usvajanaje UN-ove rezolucije o genocid u Srebrenici otvoriti Pandorinu kutiju i da će se sada pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija pokrenuti pitanja poput “genocidima nad Srbima u Jasenovcu”.
Vučić je tokom vanrednog obraćnja javnosti naveo kako očekuje da između 11. i 16. maja bude riješeno pitanja Kosova u Vijeću Evrope i usvajanje rezolucije o Srebrenici…
“Ali ovo će otvoriti Pandorinu kutiju. Mi imamo presude o genocidima nad Srbima u Jasenovcu. Pa će, kako čujem, i Rusi pokrenuti ta pitanja, ali i drugi. U roku od mjesec dana po okončanju ovih postupaka dva NATO kandidata, Litvu i Crnu Goru, pobijedit ćemo u kandidaturi za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a“, poručio je srbijanski predsjednik.
Munira Subašić u UN-u: “U RS djeca još uvijek žive u lažima, neistini, trude se da djeci ne kažu istinu da bi u njima odgajali Karađiće, Mladiće”
U Generalnoj skupštini UN-a jučer se obratila predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice” Munira Subašić i direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić.
Ranije su iz Udruženja “Majke Srebrenice” su kazale da su došle da UN-u poruče da ne smiju zaboraviti žrtve genocida, ali i da upozore svijet da ne dopusti novi zločin poput onog u Srebrenici 1995. godine.
Šef Misije Bosne i Hercegovine pri UN-u Zlatko Lagumdžija kazao je da je Munira osoba koja nas je učinila mudrim, snažnim i da budemo ovdje gdje jesmo.
Munira Subašić je u svom govoru je kazala:
“Poštovani prijatelji, dame i gospodo. Želim sve da poselamim i pozdravim. Posebno se želim zahvaliti našem ambasadoru koji mi je omogućio da sam ovdje sa vama. Ja sam Munira Subašić, predsjednica Pokreta ‘Majke enklave Srebrenica i Žepa’. Jedna udruga koja se 20 godina bori za istinu i traži pravdu.
Preživjela sam genocid, ubijeno mi je 22 člana moje uže familije. Među njima je moj najmlađi sin, kojeg sam najviše na svijetu voljela i moj muž. Ubijali su bebe, starce, žene… Ubili su 1042 maloljetno dijete. Ubijali su i ubili sve za osam dana, ubili ih samo zato što su bili muslimani”, kazala je u svom potresnom govoru Munira.
Potom je nastavila:
“Mi majke nismo mogli vjerovati da su mogli ubiti tolike ljude i zatrpati u masovne grobnice. Mi majke smo mislile da su živi i vjerovali da će da nam dođu. Kad je došao pojokni Robert Bob Dol kongresmen, on nam je saopštio da su naši svi mrtvi. Nama je onda ostao cilj da pronađemo kosti naše djece, da ih dostojanstveno sahranimo i da zločinci izađu pred lice pravde.
Kada smo moje dijete i ja žrtve genocida, želimo da zločinci izađu pred lice pravde i da dobiju svoja imena i prezimena kao zločinci.
Padom Srebrenice je ostalo 5500 djece koja su u ratu izgubili svoje roditelje, neko jednog, neko oba. Bili su jako mladi, preživjeli genocid. Gledali kada ubijaju oca, siluju majku, sestru… Brata odvode u smrt. Neka su se djeca rađala i poslije smrti svog oca.
Mnoga djeca ni ne znaju kako izgleda njihov otac. Mog djevera curica me pitala sto puta liči li na svog babu. Ima li njegov osmijeh, kosu… Zamišljali su kako im izgleda otac.
Zahvaljući majkama uspjeli smo da odgojimo djecu bez mržnje i osvete. Školovali su se. Umjesto mržnje i osvete naša djeca su inžinjeri, doktori.. To je ponos majke Srebrenice. Šaljem poruku svim majkama svijeta da uče od nas, kako smo uspjele da odgojimo našu djecu.
Nije bilo lahko, ali smo se izborile. Ja sam 2013. godine pronašla dvije male kosti od mog najmlađeg sina. DNK je potvrdila. Bila sam sretna što sam pronašla kosti, imala sam obilježje da je živio. Imao je nišan gdje će pisati njegovo ime i da je rođen i ubijen u Srebrenici.
S druge strane od 2013. s bolom legnem, sa tugom ustanem. Zar je moj sin se sastojao od dvije kosti. Mnoge majke da budem sretna, jer neke neće naći niti jednu kost. Svako ima pravo da ima svoje obilježje. Ako se čovjek ne nađe i ne bude imao svoj obilježje, nije ni postojao. Svašta smo preživjele, doživjele, ali smogle smo snage i pružile ruku povjerenja svim majka u BiH, na Balkanu. Hajde da vidimo šta možemo zajedno. Pomagale smo jedna drugoj dok se nije umiješala politika, politika iz entita kojeg dolazim.
Zvali su te majke na salušanje i rekli im da ne smiju sa nama da rade. Kada dođe u opštinu da izvadim papir za svog mrtvog sina, muža, brata, moram da platim. Dok majka Srpkinja ne mora, jer njen sin je bio borac i borio se za RS. To su velike razlike.
Svaka majka bez obzira kako se zvala, kome pripadala ona je majka i ništa više. Mi zato majke rađamo iz ljubavi i tako ih moramo i odgajati. U RS djeca još uvijek žive u lažima, neistini. Tako odrastaju, trude se da djeci ne kažu istinu kako bi u njima odgajali Karađiće, Mladiće…
Zamolila bih sve ljude da ova Rezolucija o Srebrenici prođe jer je potrebna i nama i Srbiji, RS i BiH i svim normalnim ljudima. Nama je potrebna da imamo 11. juli Dan sjećanja. Zašto mi majke nemamo pravo da obilježvamo Dan sjećanja za Srebrenicu. Taj dan bi bio poruka čitavom svijetu da se ne zaboravi i ne ponovi.
Ovom Rezolucijom ćemo biti zaštićene majke, da se ne veličaju ratni zločinci, da su oni srpski junaci. Više će biti potrebna srpskog narodu, običan srpski narod je doba oni ne znaju pravu istinu. Djeca ne znaju istinu, a djeca su naša budućnost.
Želim da sva djeca budu naša budućnost, da žive u miru i rahatluku. Da ne dožive ono što smo mi doživjeli. Treba da bude na strani pravde. Svi treba da daju svog glas, a oni koji ne budu dali svoj glas, oni moraju znati da uvode sebe i svoju zemlju u ono što je netačno i da ne pripadaju čovječanstvu.
Molim da svi oni koji mogu pomoći da bude usvojena Rezolucija da to urade, da bude usvojena zbog mira. Meni kao majki od više od 70. godina, treba da pred smrt budem zadovoljna, da postoje ljudi koji znaju šta je pravo i pravda.
Imam troje unučadi, želim da moja unučad imaju prijatelje i Srbe i Hrvate, Rome… Hvala svima. I nedo Bog nikome da živi i preživljava. Da sa bolom legne i sa tugom ustane i da traži kosti svoje djece”, zaključila je u svom govoru.
Emir Suljagić u UN-u: “Bio sam uvjeren da neću preživjeti susret s Mladićem, tu je sada spomenik a on sjedi u ćeliji”
Ranije se obratio i direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić, koji je preživio genocid 1995. godine.
“Kada smo izašli iz šuma istočne Bosne u julu 1995., niko nam nije vjerovao. Naše priče su bile tako užasavajuće, tako nezamislive da su svi izabrali ne vjeruju. Da horor bude još gori, najstrašnije u cijelom sukobu jeste da su posmrtni ostaci žrtava tako temeljito uništeni.
Iznova su ekshumirani i ukopani na više od 2.900 kilometara kvadratnih. Te pojedinačne masovne grobnice često su sadržavale samo jednu kost ili fragment jedne kosti žrtve“, prisjetio se Suljagić.
Naglasio je koliko je teško bilo dokazati da se u Srebrenici desio genocid.
“U proteklih 29 godina morali smo ponovo dokazati svaki detalj našeg iskušenja. No, to smo učinili najsofisticiranijim naučnim metodama. Srebrenica je bila i ostala mjesto za korištenje vodećih metoda DNK identifikacije u cilju dokazivanja genocida. Pomoglo nam je to što su počinitelji dokumentirali svoja djela, uvjereni da neće biti kažnjeni“, rekao je Suljagić.
Dodao je kako se zna “ko je povukao obarač i gdje, ko je upravljao teškom mehanizacijom i kada, gdje je došlo gorivo potrebno za prijevoz žrtava do mjesta ubistva i naknadnog prijevoza posmrtnih ostataka.”
“Majke su prelazile stotine kilometara da bi pred sudovima, u stranim država i na stranim jezicima, svjedočile o ubistvu njihove djece. Sinovi su svjedočili tome da ih je otac posljednji put potapšao po ramenu, suočivši se s onima koji su naredili ili izvršili masovna ubistva.
Predugo je izgledalo kao da se svađamo da dokažemo našu ljudskost, a posebno ljudskost onih koje smo izgubili. Ponekad se činilo kao da moramo dokazati da oni uopće postoje, da ih volimo i da su nas voljeli“, rekao je Suljagić.
Istakao je šta bi trebalo značiti odavanje počasti žrtvama genocida u Srebrenici.
“Sjećati se i odati počast Srebrenice za nas je priznanje vremena kada nam je uskraćena ljudskost. To je da prepoznamo naporan put koji smo morali preći. Obavezujemo se da ćemo potvrditi naše ljudsko dostojanstvo i naše pravo na sjećanje i tugu. Naša borba traje do danas. I dalje se borimo za narativ kako bi osigurali da Srebrenica ne bude potisnuta na marginu historije“, dodao je.
Prisjetio se i da je prije 25 godina stajao ispred osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, potpuno uvjeren da neće preživjeti taj susret.
“Danas, na samom mjestu našeg susreta, stoji Memorijalni centar Srebrenica čiji sam direktor dok Mladić sjedi u zatvorskoj ćeiji. Njegova vlast je ugašen, ostavljena da se utapa u sjećanju na užas njega i njegovih saradnika. Počinitelji ostaju zarobljeni u u prošlosti, progutani u svojim mržnjama.
I dalje se drže svojih mračnih, destruktivnih vrijednosti, odbijajući da priznaju našu čovječnost i karakterišući genocid nad nama kao čin oslobođenja“, naglasio je.
Prema njegovim riječima, nikada nisu odustali od borbe, bez obzira na izglede. Spomenuo je i rezoluciju o genocidu u Srebrenici koju će razmatrati Generalna skupština UN-a.
“Niko nam 1995. nije vjerovao da imamo šansu. Ipak, danas govorim pred UN-om, pred svijetom, uoči prijedlog za usvajanje rezolucije o međunarodnom obilježavanju genocida u Srebrenici. Naše prisustvo ovdje, fizički i simobolički, kulminacija je napora cijele generacije u posljednje tri decenije“, naveo je.
Pozvao je na dolazak u Srebrenicu i da time dozvole da se sjećanje na ubijene preobrazi u život.