Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na mjestu masakra, članovi porodica, prijatelji i predstavnici vlasti obilježili su 32. godišnjicu masakra na Trgu solidarnosti kod broja 14, na Alipašinom Polju.
Na tom mjestu, prije 32 godinu, minobacačka granata ispaljena sa agresorskih položaja Vojske Republike Srpske iz pravca Nedžarića ubila je 11, dok je teže i lakše ranila 53 Sarajlija dok su čekali u redu za hljeb.
Ubijeni su: Rifet Bahtić, Jasmina Duraković, Jasmin Đozo, Muniba Ganija, Nermin Gušić, Zoran Kafedžić, Sadrija Krasnići, Adnan Lingo, Nadežda Puljić, Daniel Turkalj i Edin Uzunović.
Na mjesto masakra cvijeće su položili zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo Rusmir Pobrić i Jasmin Šaljić, te ministrica za odgoj i obrazovanje KS Naida Hota-Muminović.
“I danas nakon 32 godine govorimo o njima jer je to jako važno, ne samo zbog prošlosti i sadašnjosti, nego posebno zbog budućnosti. Potrebno je stalno govoriti o tome kako se takav zločin ne bi ponovio. Treba se podsjećati na hiljadodnevnu opsadu Sarajeva u kojoj su njegovi građani bili izloženi velikim patnjama, kada su bili gladni, žedni, promrzli, izloženi stalnim granatiranjima i snajperima. Ne smijemo i nećemo zaboraviti 12.000 naših sugrađana koji su ubijeni, od kojih je 1.601 bilo dijete“, rekla je ministrica Hota-Muminović.
Masakr na Trgu solidarnosti je bio prvi od tri stravična masakra koje je počinila agresorska vojska na Alipašinom Polju, tokom opsade Sarajeva. Nakon ovog ubijanja nevinih civila, u novembru 1993. ispaljena je granata kojom su ubijeni učiteljica i učenici na Trgu ZAVNOBiH-a, a godinu poslije desio se i treći masakr u kojem je agresorska granata usmrtila djecu na sankanju u Bosanskoj ulici.
Za ovaj i ostale zločine počinjene u Sarajevu Međunarodni sud u Hagu je osudio Stanislava Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske na maksimalnu kaznu, doživotni zatvor.
Dragomira Miloševića koji je naslijedio Galića, a koji je nastavio zločine nad Sarajlijama, Sud je osudio na 33 godine.
Kaznu doživotnog zatvora služi i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske od 1992-1996. godine. On je, između ostalog, osuđen i za udruženi zločinački poduhvat “koji je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja”.
Istu sudbinu dijeli i Radovan Karadžić, prvi predsjednik Republike Srpske, koji takođe neće živ dočekati slobodu.