Prošla su skoro četiri mjeseca od prirodne katastrofe u nekoliko dijelova Bosne i Hercegovine.
Dok smo i dalje bez informacija o odgovornosti, tlo puca iznad glava mještana u Sarajevu i Maglaju. Profesor Nusret Drešković, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu je mišljenja da se zakasnilo sa sanacijama i da su popravke nemoguće nakon što se zbog privatnog kapitala prodao interes građana.
U najnovijem izvještaju Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) o klizištu na Trebeviću navedeno je da su uočene duboke pukotine na tlu, da su nova stabla oborena ispod igrališta “Curine njive” kao i to da dolazi do oticanja vode jačeg intenziteta na tom području, piše N1.
Također, nedavnim izlaskom na teren uočili su i to da je Bistrički potok i dalje poprilično zasut materijalom sa deponije, kao i ranije odsječenim stablima te da nije uočeno da je ranije uklanjan taj zemljano-kameni materijal koji je bio na tom mjestu.
“Imamo proces koji više niko ne može kontrolisati”
Profesor Drešković smatra da ljudi, nažalost, nisu naučili lekcije iz ranijih perioda i nesreća.
“Ne samo u Bosni i Hercegovini već i sa prostora cijele regije pa i cijelog svijeta. Ta glad za kapitalom koja valja sve pred sobom i uništava sve principe da bi se postigao taj neki privatni finansijski efekat je i dalje na sceni, posebno kod nas i to pogotovo kada je u pitanju Kanton Sarajevo.
Mi ovdje, nažalost, nemamo više nikakvih pravila i to pogotovo kada je u pitanju građevinski sektor koji nas potpuno uništava. I on je jedan od glavnih faktora za praktički potpuno minimiziranje svih aspekata jedne dobre kvalitete života. I, dakle, u tom smislu nije bilo dovoljno da se tim različitim aspektima neplanske gradnje koja nije u skladu sa prirodnom situacijom i sada se nastavilo sa takvim vrstama djelovanja kada su u pitanju opasnosti i rizici.
Mi sada već neposredno proizvodimo takvu vrstu rizika i opasnosti tako da nažalost sada tek na naplatu dolaze efekti tog neplanskog djelovanja koje nije poštovalo nikakvu vrstu i pravila struke već je bio jedan jedini cilj – bogaćenje i izgradnja po svaku cijenu i vrlo često bez nekih konkretnih istraživačkih osnova i studija kako će to utjecati na okoliš”, naveo je Drešković za N1.
S obzirom na izostanak struke, kako dalje dodaje naš sagovornik, sada se u sarajevskoj kotlini koja je ograničenih prirodnih prostornih kapaciteta, intenzivno gradi.
“Imamo jedan proces koji u posljednjih nekoliko decenija više niko ne može kontrolisati. Naprotiv, taj privatni kapital ruši sve intelektualne, akademske i stručne principe i barijere koji se postavljaju u smislu nekog planskog koncepta tako da tek sada stanovništvo kako Sarajeva tako i cijele BiH tek treba da doživi efekte tog nekog lošeg našeg odnosa, zapravo onih koji su učestvovali u tome i u tom smislu sada već takvu vrstu neplanskog djelovanja plaćamo ljudskim životima i u tom smisli su te štete sada nepopravljive.
Vrlo je teško reagovati i planirati sanacije u padinskim dijelovima Sarajeva budući da se u zinama izvorišnih čelinki vodotoka posijecala šuma kako bi se tu gradile vikendice i razni hoteli. To se nikako nije smjelo dozvoliti jer je jedini faktor stabilnosti terena drvenasta, odnosno, šumska vegetacija”, ustvrdio je dekan PMF-a.
Dodao je da su to sada nezaustavljivi procesi te da će sanacija biti jako teška.
“Na bazi mog 30-godišnjeg iskustva bit će teško da se sada nekim privremenim mjerama i kratkoročnim idejama u smislu zaštite stanovništva reaguje. U tom je kontekstu napravljena šteta i ona se nažalost i dalje nastavlja.
S obzirom na to da bi Sarajevo kao glavni grad trebao biti primjer planskog djelovanja, uključivanja struke i sl., mi danas na sceni imamo situaciju da takvo postupanje uopće ne postoji. To je takva sprega političkih moćnika i korupcije u svim aspektima razvoja grada.
Meni posljednjih ovih decenija počinje bivati jasno zašto smo identifikovani kao zemlja u vrhu Evrope kada je riječ o korupciji, neplanskom djelovanju i postupcima koji više nemaju ni civilizacijski prefiks – više se ne razmišlja ni o ljudskim životima jer se uvijek ide sa pretpostavkom da će to neko iza nas sanirati. Ko drugi, nema više nikoga. Zakasnili smo kada je riječ o sanaciji i preventivnom djelovanju”, pojasnio je.
Zatim je posebno naglasio da se na Trebeviću i sličnim područjima nije smio dozvoliti bilo kakav oblik gradnje.
“Jer to su faktori stabilizacije terena. Riječ je o korjenima drvenaste vegetacije i ne trebamo biti posebno pametni i obrazovani da se zna da je to faktor stabilizacije terena i to posebno na padinama koje su podložne klizanju.
Posebno u zadnjoj deceniji svjedočimo veliki građevinskim zahvatima na tim područjima i u tom kontekstu se desilo da oni koji su obnašali vlast nisu reagovali na pravi način kako je to trebalo spriječiti. Nisu tražili podršku struke i fakulteta već su upravo stimulisali tu gradnju.
I sada imate situaciju u kojoj se u tom problemu, kada je u pitanju Sarajevo konkretno u zoni padina Trebevića, prebacuju odgovornosti navodeći da se to ne dešava u jednom već drugom entitetu. Sve se prećutno odobrava i to je taj privatni kapital koji uništava javni sektor. Vi nemate institucije u Sarajevu ni da identifikuju problem, a ne da ga riješe. Do toga je došlo”, dodao je Drešković.
Struci se niko ne obraća
Druga strana medalje je što se, kako kaže, struci ne obraća.
“Sarajevski univerzitet je najrazvijenija naučno-istraživačka institucija ne samo u BiH već u cijeloj regiji i nije uopće konsultovana za cijeli niz zahvata koji su ovdje rađeni i planirani. Mi smo potpuno isključeni iz procesa izrade urbanističkih i regulacionih planova.
Potpuno smo isključeni iz svih aspekata planiranja zato što mi kao javna institucija razmišljamo o interesima građana, a ne o džepovima privatnika. Tu mi imamo jedno direktno sučeljavanje danas, taj je problem kulminirao i sada je Univerzitet u Sarajevu postao naredna prepreka tog građevinskog korupcijskog društva.
U pitanju je opstojnost ovog cijelog prostora jer to je to što imamo ljudi znalaca, istraživača i onih koji mogu dati potencijalne odgovore. Dakle, odgovorno vam tvrdim da mi kao Prirodno-matematički fakultet i dalje nismo dobili nijednu ozbiljnu vrstu poziva da s nama razgovaraju predstavnici nadležnih ministarstava sa svih nivoa vlasti.
Govorim o krucijalnim projektima u kojima mi kao ljudi želimo dati doprinos, ali nemamo priliku. To je jedan totalni fijasku i decenijama je na sceni briga o vlastitim interesima”, naveo je Drešković.
I u Maglaju je pokrenuto klizište u takozvanoj crvenoj zoni u kojoj je tlo i ranije bilo aktivno. Do toga je došlo uslijed deponovanja građevinskog materijala sa koridora 5C i pukom srećom nije bilo ljudskih žrtava.
S druge strane, kantonalni i lokalni zvaničnici tvrde da nisu dali nikakvu dozvolu da se taj materijal na tom području deponuje već da su to mogli učiniti samo vlasnici zemljišta, odnosno, direktno građani.
Interesovalo nas je kako je moguće da se takvi potezi prave u zoni koja je i ranije bila problematična?
“Postoji jedno potpuno odsustvo želje i interesa od javnih institucija da sarađuju. Mi smo u majskim poplavama 2014. godine imali katastrofalnu situaciju. To nas je koštalo gotovo deceniju siromaštva jer smo sav novac koji smo imali morali usmjeravati samo na brzu sanaciju šteta koje su tada napravljene.
Međutim, odmah se s tim stalo čim je prestala padati kiša. Ništa nije urađeno na sanaciji i analizi kao i na identifikaciji problema. To je jedna potpuno zaboravljena epizoda u glavama ljudi koji su to posmatrali na taj način, međutim, problem je ostao.
To što nije izvršena jedna potpuna analiza svih komponenti, da se identifikuju problemi i rješavaju imamo posljedicu da je vlast zaboravila na to i onda imamo taj jedan privatni kapital koji ne poštuje okolinske principe i pravila kada su u pitanju zahvati u sredini. Svi oni imaju ime i prezime koji su odobrili, nisu to samo institucije. I sve dok se oni tako ne identifikuju i u tom smislu ne bude govorilo o njima onda se ništa neće ni promijeniti”, naglasio je Drešković.