U srcu Sarajeva, gdje se rijeke sevdaha slijevaju u svaki kutak, živio je i Šećer Salih-aga Turnadžić. Upravo te rijeke sevdaha sačuvaše agu od zaborava i zahvaljujući pjesmama u kojima je opjevan danas nije zaboravljen i možemo još uvijek naučiti nešto o njemu.
Njegova kuća u ulici Nadmlini još uvijek odolijeva zubu vremena i ako uzmemo u obzir kada je junak ove priče živio shvatit ćemo koliko je i to zapanjujuće.
Nije bio imun na žene, što je i opjevano u najpoznatijoj pjesmi o njemu, ženama je sve dao. Iako se za Šećer u njegovom imenu mogu dobiti dva pojašnjenja, da je bio trgovac ili da je bio zavodnik, ispostavit će se da je bio to drugo.
Šećer Salih-aga bio je ašiklija kojem žene su teško mogle da odole, što potvrđuju i pjesme koje se ne pjevaju samo u Sarajevu, već i šire po Bosni i Hercegovini, a sve ga opisuju kao vrlo popularnog i simpatičnog.
Ko je bio Šećer Salih-aga?
Junak ove priče dolazi iz poznate sarajevske janjičarske porodice Turnadžića, koji su kasnije prozvani Turnadžijama. Živio je u prvoj polovici 19. stoljeća, a rodio se krajem 18. ili početkom 19. stoljeća.
O njemu je pisao još tridesetih godina prošlog stoljeća Muhamed Hadžijahić.
Iako se radi o protagonisi ljubavne pjesme koja opisuje razgovor između majke koja kori sina zbog pretjerane razmetljivosti prema djevojci i njegovo čuđenje zbog toga, jer tako zaljubljen nije u stanju racionalno rasuđivati.
On u pjesmi koja se i danas, iako široj javnosti nepoznata, pjeva u noćima sevdaha pravda se majci kako ništa nije dao djevojkama, a na kraju njegovog nabrajanja dolazimo do zaključka da je zapravo sve dao, pa i dvije dibe, četiri kadife, dvoje mestve, dvoje papuče, pa i dva fesića biserom kićena. I ni tu ne bješe kraj.
Istraživanja Alije Bejtića otkrila su da se iza glavnog protagoniste ovog djela krije istinita ličnost. Bejtić je inače historičar, rođen 1920. godine u selu Kukavice kod Rogatice, a preminuo 1981. u Sarajevu. Bio je osnivač i prvi direktor Zavoda kuturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajeva.
U arhivu osmanskih dokumenata koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu Bejtić je, u jednom sidžilu sarajevskog suda o izdatim putnicama iz 1832. godine, pronašao kako je izdata teskera. To je putni list za Visoko Šećer Salih-agi Turnadžiću uz jamčenje hamamdžije Hadži Mustafe 19 muharema hidžretske 1248. godine. Na taj način je i utvrđen povijesni identitet ove ličnosti, kao i period u kojem je naš junak i živio. Da bi bila teskera izdata on je u to vrijeme morao biti odrasla osoba.
Kako historičari navode opjevani događaj u ovoj pjesmi ne može se uzeti kao nešto što se zaista dogodilo jer je vrlo malo vjerovatno da bi razgovoru majke i sina mogao neko svjedočiti, već je izvjesnija mogućnost da se pjesmom željela upamtiti ašiklijska priroda Šećer Salih-age, koji je očito izazivao pažnju sredine u kojoj je živio.
Kako dalje navodi Bejtić o njegovom životu donekle govori i prijateljstvo s hamamdžijom hadži-Mustafom, koji jamči za njega, što bez sumnje može da se shvati da su se dobro poznavali, ali i da je junak ove priče bio čest posjetilac hamama.
Bejtić govoreći i o Salih-aginoj popularnosti kod djevojaka navodi da “dovoljno govori već i njegov, sa imenom srasli nadimak Šećer”.
Zbog svega navedenog, prema riječima Muniba Maglajlića, Šećer Salih-aga je izrastao “u muslimanskoj usmenoj lirici u razvijen lik ašiklije i ženskara”, čime je sačuvano sjećanje naroda na ličnost Salih-age Turnadžića (Turnadžije).
Vrijedi spomenuti i da je više pjevača u svom repertoaru imalo sevdalinku “Majka kara Šećer Salih-agu” i ono što je zanimljivo je da ona ima i više različitih tekstualnih verzija.
Nažalost, danas ne možemo saznati mnogo informacija i detalja o njegovom životu, a čini se da će i ostati svima na maštu da razmišljamo kako je sarajevskim kaldrmama kročio naš junak, Sarajevo je bilo njegov svijet. Sokaci su bili svjedoci njegovog šarma i osmijeha koji je osvajao djevojačka srca.
Prošlo je mnogo godina. Sarajevske ulice slušale su priče o još mnogim zavodnicima, a mi ćemo na ovaj način sačuvati od zaborava agu koji je umio voljeti, što danas rijetki umiju.
Priča o njemu, o ljubavi koju je imao i dijelio, ostala je legenda, tiha, poput zvijezda koje nikada nisu nestale s neba.