U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari klanjana je dženaza i obavljen ukop sedam žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine na području Srebrenice.
Na 30. godišnjicu ovog najmračnijeg poglavlja savremene evropske historije, još sedam bijelih nišana dobilo je svoja imena, a majke, sestre i djeca svojih najmilijih dobili su mjesto na kojem mogu otići i svojim najmilijima proučiti Fatihu.
Za mnogima od njih porodice su tragale decenijama. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni u više masovnih grobnica, često nekompletni – što dodatno govori o brutalnosti zločina i sistematskom pokušaju prikrivanja genocida.
Među onima koji su danas ukopani su dvojica mladića, Avdić Senajid i Mujić Hariz, obojica rođeni 1976. godine. Kada su ubijeni imali su svega 19 godina. Otrgnuti su iz ruku svojih najmilijih i prekinuti su im snovi, mladost i životi. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnim grobnicama, premještanim da bi se sakrili tragovi zločina. Nakon bolnog traganja za njima, danas će konačno pronaći smiraj i biti ukopani s imenom, dostojanstvom i molitvom.
Uz njih, u mezarju će biti položeni i Bektić Fata (1928), koja je ove godine najstarija žrtva genocida koja će smiraj naći u Potočarima, zatim, Omerović Hasib (1961), Alić Sejdalija (1961), Gabeljić Rifet (1964) i Mujčić Amir (1964).
Uoči današnje dženaze, Srebrenici su se, kao i prethodnih godina, približili oni koji iz godine u godinu svojim tijelima, snagom i emocijama podsjećaju na put stradanja i otpora.
U Memorijalni centar su tako jučer stigli učesnici “Marša mira”, koji su tri dana pješačili stazom spasa – obrnutoj ruti smrti kojom su se 1995. godine preživjeli pokušavali dokopati slobodne teritorije, zatim ultramaratonci iz Vukovara, kao i konjanici, čiji dolazak na konjima simbolizira dostojanstvo, mir i prkos.
Svi oni, bez izuzetka, nose istu poruku: da Srebrenica nikada ne smije biti zaboravljena.
Danas se obilježava 30 godina od jednog od najsvirepijih zločina u modernoj historiji Evrope, a došlo je više od 150.000 ljudi u Potočare.