Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đuknović poručio je danas, u povodu 30. godišnjice genocida u Srebrenici, da Srebrenička tragedija nije samo bosanska, niti balkanska, nego je i duboka rana Evrope.
“Navršilo se tri decenije od stravičnog zločina u Srebrenici koji je od strane najviše međunarodne sudske instance kvalifikovan kao genocid. Pridružujem se svima koji obilježavaju Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, uz duboki naklon žrtvama i iskreno saosjećanje sa njihovim porodicama“, napisao je Đukanović na društvenim mrežama.
On se također pridružuje i svima koji osuđuju negiranje genocida.
“Zabrinjava neodlučnost naših društava da se tome suprotstave, kao i odsustvo političke volje da se sankcionišu vinovnici, i nespremnost za suočavanje sa prošlošću. Takvom ponašanju doprinosi i indolentnost međunarodne zajednice, prije svega Evropske unije, u odnosu na sve izraženije pojave negiranja zločina i na veličanje ratnih zločinaca. Srebrenička tragedija nije samo bosanska, niti balkanska, nego je i duboka rana Evrope. Ignorisanje pravde i istine, i nepoštovanje međunarodnog prava nosi sa sobom realnu opasnost od ponavljanja tragičnih događanja 90-tih“, poručio je Đukanović.
Podsjetimo, danas se obilježava 30. godišnjica genocida u Srebrenici. U Potočarima će biti klanjana dženaza za još sedam žrtava koje će konačno pronaći svoj smiraj u doliniji bijelih nišana.
Među onima koji će danas biti ukopani su dvojica mladića, Avdić Senajid i Mujić Hariz, obojica rođeni 1976. godine. Kada su ubijeni imali su svega 19 godina.
Otrgnuti su iz ruku svojih najmilijih i prekinuti su im snovi, mladost i životi. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnim grobnicama, premještanim da bi se sakrili tragovi zločina. Nakon bolnog traganja za njima, danas će konačno pronaći smiraj i biti ukopani s imenom, dostojanstvom i molitvom.
Uz njih, u mezarju će biti položeni i Bektić Fata (1928), koja je ove godine najstarija žrtva genocida koja će smiraj naći u Potočarima, zatim, Omerović Hasib (1961), Alić Sejdalija (1961), Gabeljić Rifet (1964) i Mujčić Amir (1964).