Visoki predstavnik Christian Schmidt je u intervjuu za izraelski Jerusalem Post objasnio zašto je smatrao Sarajevo gradom gdje je trebao biti održan sastanak Evropske konferencije rabina (CER), te zašto je otkazan.
On je istakao da ne smatra da je u glavnom gradu BiH postojala ozbiljna prijetnja za rabine, te da je pitanje politizirano.
Također je negirao da Iran ima veliki uticaj u BiH i da je zemlja “centar aktivnosti Muslimanskog bratstva”.
Intervju prenosimo u cjelosti:
Sastanak CER-a planiran u Sarajevu otkazan je skoro u posljednjem trenutku zbog verbalno nasilnih reakcija lokalnog stanovništva, od kojih su neke bile toliko antisemitske da su se rabini osjećali ugroženo. Da li ste bili iznenađeni tim reakcijama i razočarani otkazivanjem sastanka?
Predložio sam CER-u da razmotre dolazak u Sarajevo zbog historije grada kada je riječ o vjerskoj koegzistenciji, što smatram povoljnim za međureligijski dijalog.
Očekivali smo određene kritike zbog stavova lokalnog stanovništva. Nemam sve činjenice o sigurnosnoj situaciji. Nisam čuo od nadležnih institucija da je postojala ozbiljna prijetnja prisustvu rabina u Sarajevu.
Međutim, imam razumijevanja da je CER, u takvoj neizvjesnosti, odlučio da izbjegne sastanak u Sarajevu.
Žao mi je zbog toga. Mislim da se iz poštovanja prema jevrejskoj zajednici u Bosni i Sarajevu ovo pitanje nije smjelo politizirati.
Ne bih rekao da je bilo javne rasprave o pozivanju CER-a. Ali neki izvještaji, posebno ovdje, nemaju uvijek dobre namjere. Bilo je neprihvatljive izjave federalnog ministra rada. Ali to nije nila glavna vijest na naslovnicama.
Bio sam uvjeren da sastanak CER-a neće izazvati probleme, jer nisam vidio antisemitizam u ovom gradu i zbog međureligijske orijentacije Reisu-l-uleme.
Čak sam bio ponosan reći da, u poređenju s onim što smo vidjeli posljednje dvije godine u Berlinu i drugim prijestolnicama ili univerzitetskim gradovima EU, ovdje nismo imali velikih incidenata protiv Jevreja i Izraela.
Dakle, glavni problem je bio politički oportunizam, a ne radikalizirani uvezeni antisemitizam među lokalnim muslimanima?
Ne hvalim komunističku Titovu eru kada kažem da su ovdje svi, barem do devedesetih, uspjeli živjeti zajedno. Nije to bilo idilično utočište, ali prema mnogim svjedočanstvima postojala je funkcionalna koegzistencija.
Bez da to danas politizujem, rekao bih da je međureligijska koegzistencija moguća. Stanovništvo je ovdje nešto sekularnije. Muslimani u Bosni se osjećaju evropski.
Ipak, vidimo da je rat od 1991. do 1995. doveo do svojevrsne segregacije, uglavnom između muslimana i Srba. Prije rata Sarajevo je bio zaista miješani grad.
Sada imamo 85% muslimana i manje od 15% Hrvata, Srba i ostalih. U prošlosti je velika prednost bila to što su svi živjeli zajedno. Sada postoji rizik da se sve to izgubi.
Tri decenije nakon rata, biste li rekli da je međunarodna zajednica propustila da stvori mirnu koegzistenciju o kojoj govorite?
Da i ne. Da, jer mislim da sve one ideje o lakom ostvarivanju izgradnje nacije nikada ne funkcionišu. Ne, jer je to bio pokušaj da se lokalno stanovništvo natjera da se brine samo o sebi.
Postoji mnogo nevladinih organizacija koje rade dobre stvari. Međutim, javnost nikada nije postigla dogovor o krajnjem cilju. Uzmite za primjer školske kurikulume: različiti su za Hrvate, Bošnjake i Srbe.
Mislim da je to neuspjeh ne samo međunarodne zajednice, već i vrlo lokalnih segregacionih praksi.
Da li je BiH centar aktivnosti Muslimanskog bratstva?
Moj utisak je da to nije slučaj. Iako su muslimani većina ovdje, religija nema veliki uticaj na društvo.
Možda neki hoteli ne služe alkohol, i religija je vidljivija ljeti, kada turisti dolaze iz Saudijske Arabije, Katara i drugih zemalja. Ali ne bih rekao da postoji tendencija da se društvo mijenja.
Da li je Iran faktor u onome što se dešava u Bosni?
Ne bih rekao da nema nikakve povezanosti, i iranski zvaničnici su posjetili visoke ministre u BiH. Ali lokalni političari rade na tome da integrišu BiH u EU. Oni to žele postići.
Oni su majstori u stvaranju prepreka sami sebi, ali bliskost s Iranom nije jedna od njih. Znaju da to ne bi smjeli raditi.
JP: Neki kažu da bi EU mogla biti rješenje za komplikovane probleme BiH. Drugi kažu da bi integracija BiH u EU stvorila problem za uniju. Kakav je Vaš stav?
Rekao bih da što se tiče ekonomije, integracija BiH ne bi uticala na EU. BDP BiH je manji od četvrtine BDP-a Minhena.
Valuta BiH je još uvijek konvertibilna marka, čija je vrijednost tačno vezana za kurs njemačke marke prema euru.
Politički, ključni izazov su korupcija i vladavina prava. To su zaista pitanja na koja moramo obratiti pažnju. Ali ako postoji potreba da se Ukrajina integriše u EU, integracija BiH bi trebala biti lakša.
Moramo raditi na evropskoj integraciji svih šest zemalja Zapadnog Balkana koje su kandidati, uključujući Srbiju.
Možda je komplikovano, ali moramo prilagoditi našu strategiju proširenja EU regionalnim ekonomskim interesima, kao i konkurentskim interesima Rusije i Kine.
Neophodno je da ovaj dio Evrope ostane u Evropi. Narodi BiH žele mir, a ne sukob.