Inspirisana snagom duha, istinoljublja, pravde i dostojanstva, snagom riječi da probudi empatiju i suosjećanje drugih ljudi za bol i tugu njegove porodice i da dobije snažnu podršku svojih sugrađana, ali i šire zajednice, kao dugogodišnjasugrađanka Ilidžanka, po vokaciji i profesionalnom opredjeljenju okrenuta istini i pravdi, svjesna mogućnosti negativnih kritika, pa i osude, želim dati svoj osvrt na neke karakterne osobine ličnosti i borbe Muriza Memića i odnosu vlasti i građana prema njegovoj borbi.
Za razliku od mnogih ljudi, kojima je protekla decenija bila decenija borbe za vlast, privilegije i materijalne interese, u životu moga sugrađanina Muriza Memića i njegove porodice,protekla decenija je bio najteži period u njihovim životima, obilježen suočavanjem sa smrću sina i brata Dženana Memića, ali i istrajnom i časnom borbom za istinu o okolnostima događanja koji se odigrao 8. februara u Velikoj aleji na Ilidži i nastupanja smrtnih posljedica 15. februara 2016. godine, identifikaciju počinitelja i njihovo sankcionisanje.
Ja neću komentarisati hronologiju postupanja pojedinaca i institucija proizvedenim i vođenim u proteklom periodu i njihovim ishodima, jer su Dženanov otac Muriz i advokat gospodin Ifet Feraget, nebrojeno puta govorili i govore pred odgovarajućim institucijama i ukupnom javnosti.
Bila je to teška, istrajna, ali časna i dostojanstvena decenijska borba, koja još uvijek nije završena.
Želim iskazati čast što sam bila podrška Murizu Memiću i njegovoj porodici u borbi za istinu i pravdu.
Istina je riječ-zaključak koji se izvuče iz konteksta okolnosti i „ogrne“u plaštom koji odgovara interesima aktera događaja.Protekla decenija govori da je istinu teško dokučiti, krije se još uvijek iza neke političke moći, ali sa ove vremenske distince gledano, okončani procesi otkrivaju da je navodna „istina“bila lažna i da se borba mora nastaviti u interesu Dženana, porodice i javnog interesa.
Muriz Memić nije pristajao na ćutanje vlasti kada je u pitanju njegov zahtjev da se smrt Dženan Memića rasvijetli, da se utvrdi odgovornost policije, tužilaca i sudija za učinjene propuste. Nije pristajao na ćutanje resornog ministra, kao personifikacija vlasti na kantonalnom i federalnom nivou.
Nije se mirio sa konceptom apsolutne nezavisnosti pravosuđa kojim su zapostavljeni mehanizmi kontrole i odgovornosti zbog čega se otvorio put raznim oblicima zloupotreba moći i kršenja zakona i etičkih principa.
Nije se mirio što je tužiocu data ogromna moć- da odlučuje protiv koga će i kada otvoriti istragu, za koga će tražiti pritvor, protiv koga će zaustaviti istragu, s kime će i kakav će sporazum zaključiti, koga će optužiti, a koga amnestirati, kada će odustati od optužbe i da li će i protiv koga će izjaviti žalbe.
Mogućnost svoga uticaja na moć tužilaca svodila se na preporuku „ institucije treba da rade svoj posao“,što u suštini predstavlja političku frazu.Mogučnost uticaja zakonodavne vlasti na moć tužilaca svodila se na inicijative.
Pravda je sa suda prenesena u ruke tužioca, a da nije osiguran nikakav mehanizam njegove odgovornosti. Da je istraga o smrti Dženana Memića bila u rukama ozbiljnog tužioca, danas ne bi bilo dileme makar o uzroku smrti.
Borbu protiv ovakvog pravosudnog sistema mogu pokrenuti samo hrabri i odlučni ljudi, kao što je Muriz Memić. Naime, decenijska borba je za utvrđivanje istine o uzroku smrti Dženana Memića je, na ishode vođenih procesa, postala nepobitna ilustracija stanja pravosudnog sistema (policije, tužilaštva i sudova) koji, umjesto da brinu o sigurnosti građana i pravdi, ne funkcioniše ni na jednom nivou vlasti,u skladu sa zakonom i evropskim standardima, ne funkcioniše u interesu građana.
Mali broj odgovornih i posvećenih svom pozivu, nije imao hrabrosti da reaguje i da ukaže na pitanja i probleme u obavljanju profesija od javnog interesa. Nijemo su posmatrali kršenje zakona i materjalnu i političku korupciju, trgovinu uticajem od strane njihovih kolega.
Što je najgore, niko više ne može biti siguran da neće biti nevin osuđen, a svako će vjerovati da može izbjeći odgovornost ako iza njega stoje vladajuće politike i korumpirane sudije.Narušen je ugled i integritet pravosuđa
Nasuprot njima, Muriz se razozočaravao u pojedince, ali nije gubio nadu i vjeru da se problemi u radu i djelovanju institucija sistema, mogu otkloniti i da se čitav sistem može unaprijediti. Nije tražio sažaljenje, ali nije ni odustajao od borbe. Murizovo dostojanstveno držanje i nepopustljiva istrajnost, postajali su vremenom inspiracija drugim očevima i majkama da ga ohrabruju i pružaju mu podršku u borbi.Postajali su svjesni da sistem nesigurnosti može postati prijetnja za život njihovoj djeci.
Na brojnim organiziranim mirnim protestima, više hiljada ljudi je podržavalo borbu Muriza Memića za istinu i pravdu, nadajući se da protestima, kao najdemokratskijim oblikom borbe za ljudska, može prinuditi vlast da ispuni zahtjeve Muriza Memica,koji su ostali isti od samog početka borbe.
Zato je borba Muriza Memića istovremeno postala simbol borbe svih ljudi koji su se u protekloj deceniji suočili sa sličnim problemima u ostvarivanju prava na istinu i pravdu, te simbol borbe za početak promjena stanja na bolje u jednom od stubova vlasti. Muriz se borio i bori za sigurnost svih mladih u našoj zemlji, da stanje u društvu u kojem se vrijeme ne mjeri danima, mjesecima, godinama i događajima, nego snovima, ostvarenim i neostvarenim.
To je potvrdio i svojim učeščem na nedavnim protestima održanim u povodu teške tramvajske nesreće u Sarajevu (12.2.2026.), koja je imala za posljedicu smrt studenta Erdoana Morankića i povrede četiri lica, među kojima je učenica, sedamnaestogodišnja Ella Jovanović.
Tokom svih sedam održanih protesta u prvih 10 dana od nesreće, Muriz Memić je bio srčano prihvaćen od mladih.Stajao je u prvim redovima borbe za sigurnost mladih, za transparentno utvrđivanje svih okolnosti pod kojima se saobračajna nesreća desila i transparentno utvrđivanje odgovornosti- za istinu i pravdu.Jedan broj medija je ispoljio poseban interes za tok njegove decenijske borbe za istinu i pravdu.
No, među desetinama komentara na fb objavama kojima su sa izuzetnim respektom i izravnom podrškom ciljevima borbe Muriza Memića,bilo je i onih koji su ispod granice primitivizma i humanizma,, zavidnih, prostačkih i uvredljivih,sugestivnih na samoubilački i osvetnički korak.Ima i komentara kojima se Muzafer optužuje za podaništvo vladajućim politikama i zloupotrebu javnog prostora, da koristi tragediju u izbornoj kampanji, itd. Itd.
Muriz nije odgovarao ni na pozitivne, ni na negativne komentare.Sve ih je uzimao kao sliku njihovog svjetonazora. Čak nije pokazivao, ni da mu je krivo. Znalački je uspijevao kontrolisati sve svoje emocije. Mir, ravnoteža i unutrašnja harmonija su se kod Muzafera remetili samo onda kada je udarao u bastion površnosti, odsustva empatije, profesionalizma i odgovornosti.
Ono što je bitno, to je Murizovo vjerovanje da je moguće reformisanjem pravosuđa, doći do istine i pravde i zato ne odustaje od borbe. Ciljevi borbe su ostali isti. Odlučnost, istrajnost i dostojanstvo su njegovi principi. TEŠKA, ISTRAJNA, ALI ČASNA BORBA SE NASTAVLJA. Podrška njegovoj borbi jača.