Aida Hadžić: Menstruacija - šuti, sramota!

Nedavna inicijativa Edina Forte prema kojoj će od septembra u svim srednjim školama biti dostupni higijenski ulošci je dočekana sa različitim emocijama.

S jedne strane je dočekano s pozitivnim reakcijama bez obzira na političku pripadnost, dok je s druge strane popraćena degutantnim komentarima, većinom od strane muškaraca.

Posebno me šokirala negativna reakcija manjeg broja pripadnica ženskog spola.

Da li je potrebna ova inicijativa?

Problem sanitarnih proizvoda je načet sa pojačanim intenzitetom u 2015. godini kada je članica britanskog Parlamenta Jess Phylips komentarisala kako je najveći razlog zbog kojeg je u Velikoj Britaniji i dalje postojao PDV na higijenski uloške taj što “većina članova parlamenata širom EU nema maternicu“.

Velika Britanija je u potpunosti ukinula PDV na higijenske uloške izlaskom iz EU, obzirom da je jedan od razloga postojanja ovog PDV-a regulativa Evropske unije.

Premijerka Novog Zelanda Jacinda Arden je išla korak dalje te u 2021. godini najavila besplatne sanitarne proizvode u svim osnovnim i srednjim školama sa početkom implementacije u junu 2021. godine, a koje će se nastaviti dalje u 2022. godini.

Razlog te politike je istraživanje prema kojemu jedna od 12 djevojčica izostaje sa nastave zbog nemogućnosti nabavke higijenskih uložaka.

Prema izvještajima to je slučaj za mnoge zemlje, čak u razvijenim poput Velike Britanije.

Istraživanja na terenu pokazuju čak kako nije dovoljno samo obezbjeđenje sanitarnih proizvoda.

Djevojčice osjećaju veliku sramotu i nisu u stanju komunicirati o svojim mjesečnicama te ne razumiju kako njihovo tijelo uopće funkcioniše.

Inicijativa Novog Zelanda je također bila popraćena negativnim komentarima od strane muškog roda na društvenoj mreži Linkedin.

No, jaki argumenti u korist inicijative od strane kako ženskog, tako i muškog spola su ipak preovladali.

S druge strane, samo spominjanje ove tematike u BiH se smatra sramotnim, a podučavanje o reproduktivnom zdravlju u BiH biva oštro osuđivano zbog konzervativnog načina razmišljanja, između ostalog najviše iz straha prerane seksualne aktivnosti adolescenata.

Komentari javnosti

Interesantno je stoga napraviti osvrt na komentare građana u BiH po društvenim mrežama na navedenu inicijativu besplatnih higijenskih uložaka.

Najveći broj negativnih komentara i lajkova na takve dolazi od strane muškaraca, mada ni žene nisu izostajale.

Jedan dio javnosti smatra sramotnim ovaj potez, te da je poniženje za pripadnice ženskog spola.

Naravno, kako parlamentarka Jess Phylips navodi, muškarac nema maternicu, te ne može razumjeti u kakvoj se situaciji nalaze adolescentkinje jer je potrebno dugo godina da se oslobode osjećaja da je menstruacija sramota i nečistoća zbog postojećih društvenih standarda, ali nerijetko i pogrešnih religijskih interpretacija.

Djevojčice se često nalaze u situaciji da moraju tražiti od prijateljica higijenske uloške, ili uzimati druge alternative koje ne upijaju neprijatne mirise što dovodi automatski do stigmatizacije i tzv. “menstrualnog siromaštva” (period poverty).

Nerijetko gladuju te čuvaju novac od užine kako bi mogle priušiti higijenske uloške. Dugoročna posljedica po cijelo društvo je stoga nerazumijevanje kompletnog reproduktivnog zdravlja žene, koje dovodi do drugog niza zdravstvenih problema.

Mentalni sklop koji takav pristup razvija je takav da je tabu govoriti o karcinomu dojke ili grlića materice, zbog čega dolazi do kasnog dijagnosticiranja i poteškoćama u liječenju istih.

Društvena stigma ide do te mjere da je zabranjeno imenovati uzrok smrti žene jer je sramota. Sramota jeste, ali ne sramota žene koja je izgubila život, već nas kao društva koji je dopustilo da do toga dođe – od čega je umrla? – “odjednom“, ili “od smrti“.

Posljedice tog sveopćeg tabua po pitanju reproduktivnog zdravlja i svijesti o rodnosti i spolovima dovodi često i do seksualnog zlostavljanja jer su takve adolescentkinje lahka žrtva dječije pedofilije. Kako znam? Zbog ispovijesti kojih sam se naslušala.

Neki smatraju da je potrebno umjesto nabavke sanitarnih proizvoda u školama pojačati socijalnu politiku. Kao prvo, ova inicijativa jeste sama od sebe socijalna politika.

Davanje novca putem socijalnih službi, ili roditeljima ne garantuje da će se novac upotrebiti u te svrhe. Mnogo je samohranih očeva koji su, između ostalog naslijedili taj način razmišljanja po kojem ne razgovaraju o reproduktivnom zdravlju sa kćerkama.

Stub sramote ide do te mjere da djevojčice ne mogu ići ni u prodavnicu da same sebi nabave higijenske uloške jer nemaju stariju žensku osobu koja će ih uputiti ili nasavjetovati.

Socijalne službe, dakle, ne mogu riješiti taj problem tako lahko i mnogo je efektivnije putem škola obrazovati adolescente i osvještavati ih o normalnim biološkim procesima i potrebama koje svako ljudsko biće ima.

Pozitivna činjenica je velika podrška većine žena, naročito onih koje se sjećaju ličnih iskustava u ratu, kada su se cijepale krpe i peškiri.

Higijenski ulošci – prioritet ili ne?

Dakako, postoji mnogo problema u BiH, počevši od porasta cijena najosnovnijih potrepština za život, te prisustvo pandemije virusa COVID19 koje još nije u potpunosti nestalo.

Međutim, kvalitet jedne politike se ogleda u dugoročnim efektima. Svakako da će se i ova politika susresti sa izazovima poput kolegijalnosti djevojčica koje mogu sebi priušiti sanitarne proizvode naspram onih koje ne mogu.

Ostaje na školama da se pobrinu za to. Da li će ovo biti dovoljno da riješi problem siromaštva? Ne, ali je mali korak za suzbijanje stigmazitacije žena općenito. Zato je itekako prioritet.