Nekadašnji štićenik SOS Dječjeg sela u Sarajevu, humanitarne organizacije koja brine o djeci i mladima bez roditeljskog staranja, danas je vlasnik kompanije koja zapošljava 25 mladih.
Radio slobodna Evropa objavila je priču o Emiru koji je zahvaljujući svojoj volji, talentu i radu postao uspješan mladi poduzetnik koji donira mjesto na kojem je odrastao, a koje i dan danas često posjećuje.
U razgovoru za RSE, Emir je, stojeći ispred SOS sela ispričao da se iza njega nalazi kuća u koju je došao kada je imao svega 18 mjeseci.
“Ovdje sam napravio prve korake i naučio prve riječi. I svaki dan kada dođem ovdje sjetim se tih lijepih stvari, lijepih emocija koje sam proživio dok sam boravio na ovom mjestu do 14 godina”, kazao je Emir.
Odgojila ga je majka Fikreta sa još šestero djece. Kada je ovog puta bio u posjeti SOS selu, pokucao je i na njena vrata, a obostrano oduševljenje se nije krilo.
“Toliko je plemenita, čistog, velikog i ogromnog srca, daje svoj maksimum u svemu. Ovo njoj jeste posao, ali ona ni u jednom trenutku ni minuti svog života ona to nije shvatila kao posao. I mislim da je to bio ključ svega ovoga i uspjeha sve one djece koja su boravila kod nje”, ističe on.
Emir kaže da svaki dan nastoji posjetiti svoju majku, a njegova SOS majka je upitana je li bio baš nemiran kao dijete.
“Joj nemojte me to ni pitati, počela sam već i zaboravljati. Bio je nemiran, jašta”, dodala je Fikreta.
Imao je, kaže, sretno i bezbrižno djetinjstvo ispunjeno ljubavlju, lijepim trenucima i dragim ljudima.
“Mislim da je najveće bogatstvo imati porodicu, a naša je bila prevelika. Mislim da ne postoji veće bogatstvo od toga i nama uopće nije bilo bitno da li smo ili nismo u krvnom srodstvu. Bilo nam je bitno da samo možemo nazvati onoga s kim dijelimo isti sto, da ga možemo zvati bratom ili sestrom.
Apsolutno sve što mi je moglo doći pod ruku sam probao, naučio, vidio da li mi se sviđa – od svakog mogućeg kursa – njemački, engleski, informatika, ples, break dance, folklor kojeg sam igrao deset godina.
Kada je riječ o sportu, trenirao sam taekwondo, fudbal, košarku, apsolutno sam sve volio i bio sam svestran”, naveo je Emir kojem su upravo ta radoznalost i svestranost otvorile mnoga vrata.
Amra Dulić, koordinatorica za mlade u SOS dječijim selima ispričala je da im se usred pandemije koronavirusa, kada su mnogi bili u izolaciji i zavoreni, javila jedna prijateljica, donatorka sa željom da volonterski podrži neku mladu osobu i nauči osnovama programiranja.
“On je bio prva osoba koju sam nazvala i pitala ‘Emire, slušaj, imamo jednu priliku jesi li zainteresovan?’. Prihvatio je i tu nekako kreće njegova priča”, navela je Dulić.
Nakon dvije godine s prijateljem je osnovao IT kompaniju.
“Pošto smo se dokazali, naš rad je bio stvarno cijenjen pa smo tako radili i za velike kompanije, odlučili smo proširiti taj tim. Ušli smo u dogovore s tim ljudima i tako krenuli s prvim projektom. Trenutno brojimo pet projekata i 25 uposlenika”, poručio je Emir.
Plan mu je razvijati biznis i IT sektor u BiH. Sada je donator SOS selu i uzor novoj djeci majke Fikrete koja je i njega odgojila.