Era pandemije Covid-19 natjerala je i one koji nisu biološke ili medicinske i farmaceutske struke da u svoje rječnike uvrste određene stručne pojmove. Ovo je pregled nekih pojmova koje bismo trebali razumjeti.
Različite infektivne bolesti imaju i različite načine transmisije: kapljično – preko sline, kihanja i kašljanja, putem hrane, vode, seksualnim odnosom, vertikalno (sa majke na dijete preko posteljice ili u toku poroda), latrogenski (putem transplantata ili neke druge medicinske procedure), oralno (recimo, ljubljenjem), putem fecesa ili posredstvom vektora (vektor je organizam koji ne izaziva bolest, ali prenosi uzročnika, recimo nekoliko vrsta komaraca su vektori određenih bolesti).
Kada mislimo o infektivnim bolestima, obično ih povezujemo sa nerazvijenim zemljama te stvaramo lažnu sliku da nas naš (relativno) visok standard življenja štiti od zarazih bolesti. Tačno je da su higijena, kao pratilac dobrog standarda, te bolja uhranjenost i obrazovanje mnogo doprinijeli smanjenju infektivnih bolesti, ali uzročnici su još oko nas i teško ih možemo eliminisati. Ili se pojave novi.
Nažalost, vakcine nisu i ne mogu biti razvijene protiv svih zaraznih bolesti. Ponekad priroda patogena i njegovog toksina ne dozvoljavaju razvoj efikasne vakcine. Stoga je od izuzetnog značaja razumjeti prirodu osnovnih i najčešćih infektivnih bolesti te način njihovog širenja.
Neke od najznačajnijih zaraznih bolesti čovjeka su tuberkuloza, difterija, veliki kašalj, gripa, morbili (male ospice), malarija, zika groznica, kuga, velike boginje, SIDA, kolera, tifus, hlamidija, hepatitis i poliomijelitis. Ovo je samo mali dio spiska infektivnih bolesti, ali su ovdje one bolesti koje su ili imale istorijski značaj ili i dan-danas imaju značajan udio u epidemijama.
Postoje vakcine za 25 bolesti, ali se u našem regionu ne daju sve, niti za to ima potrebe. Bolesti za koje postoje vakcine zovemo preventabilne bolesti. Nikako ne treba razmišljati o ovim bolestima kao dječijim, zapravo, samo jedan dio njih možemo nazvati tako.
Tuberkuloza, difterija i tetanus nikako nisu “dječije” bolesti, a čak i one bolesti koje tako zovemo (morbili, polio, zaušnjaci, rubeola) mogu napasti i odrasle. Tok ovih bolesti nije bezazlen i ne mora značiti da ih je “lako” preležati.
Osim poznavanja prirode patogena, za razumijevanje infektivnih bolesti je potrebno znati i osnovne termine epidemiologije. Ovo su neki od tih termina i upoznajmo ih.
Endemska bolest je bolest koja je uvijek prisutna u populaciji. To prisustvo se naziva endemija. Recimo, tuberkuloza je endemska globalno, morbili su endemski u BiH, a malarija je endemska za tropsko područje.
Epidemija je iznenadan porast broja slučajeva, tj. broja osoba kod kojih je dijagnosticirana bolest u određenom periodu, npr. jedne sedmice, mjeseca.
Pandemija je povećanje broja slučajeva infekcije na jednom kontinentu ili u cijelom svijetu. Dakle, pandemija je globalna epidemija. Zbog toga je nepravilno govoriti “globalna pandemija” jer je to gomilanje riječi (tautologija).
Incidencija ili incidenca je broj novozaraženih (ili novooboljelih, jer se termin koristi i za nezarazne bolesti) u toku određenog vremena na određen broj ljudi.
Prevalencija ili prevalenca je ukupan broj oboljelih, bez obzira na to kada se bolest pojavila.
Morbiditet: obolijevanje: statistički m. (pobol), godišnji broj oboljelih na 100.000 stanovnika, općenito (opšti m) ili od određene bolesti (specifični m).
Mortalitet je broj umrlih od neke bolesti na određen broj stanovnika. Nije isto što i letalitet, koji predstavlja ukupan broj smrti na ukupan broj oboljelih i u engleskom jeziku ovo se označava kao Case Fatality Rate (CFR).
Preventabilne bolesti su sve one bolesti koje možemo spriječiti vakcinacijom.
Eradikacija: ova riječ ima korijen u latinskoj riječi “radix” u značenju korijen. Zapravo, mi bismo rekli da je to iskorjenjivanje neke bolesti. Primjer eradicirane bolesti su velike boginje.
Pogrešna tumačenja
Usljed nerazumijevanja ovih pojmova, naročito razlike između incidencije, prevalencije i mortaliteta, često se dešava da se podaci o određenim infektivnim bolestima pogrešno tumače.
Recimo, neko će govoriti o mortalitetu, a treba govoriti o broju novih slučajeva neke bolesti – incidenciji i morbiditetu ili, kod bolesti koje dugo traju poput tuberkuloze, o prevalenciji.
Primjerice, osobe i grupe koje žele umanjiti značaj vakcinacije u kontroli određenih infektivnih bolesti, poput morbila, često prikazuju mortalitet i onda označe kako je do pada mortaliteta došlo i prije introdukcije vakcine.
Međutim, kada bismo prikazali incidenciju morbila i morbiditet, onda je jasno da je ona postala manja nakon uvođenja vakcine i da je vakcina umnogome pomogla kontroli bolesti.
Izvor: Oslobođenje Portal