Sanel Buljubašić, generalni direktor Elektroprivrede Bosne i Hercegovine govorio je za FTV o poslovanju Elektroprivrede BiH, eventualnom novom povećanju cijena električne energije, ali i o temi koja je u fokusu javnosti posljednjih dana – sklapanju poslova sa firmom u vlasništvu federalnog ministra unutrašnjih poslova Rame Isaka.
Dodijelili ste posao vrijedan 14 miliona maraka konzorciju u kojem je i firma porodice federalnog ministra Rame Isaka. Zašto?
– Još uvijek nije posao dodijeljen, potpisana je odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuđača. Ono što treba da zna javnost i što želim da kažem jeste da taj postupak traje od 2012. godine. Posljednji postupak koji je ugovaran je bio 2021. godine, ugovoren je za tri godine. Ugovoren je za 2022., 2023. i 2024. Ističe do kraja ove godine, postupak koji smo mi sada raspisali, koji je objavljen na zvaničnoj stranci Agencije za javne nabavke je za 2024., 2025. i 2026. godinu. Elektroprivreda je u obavezi da, po Zakonu o javnim nabavkama, vrši uslugu nabavke zaštitarskih usluga. Konkretno u ovom slučaju ne radi se samo o fizičkoj zaštiti, nego praktično o četiri stavke gdje je, između ostalog, i fizička zaštita. Imamo monitoring, imamo zajedničke uređaje, znači za ukupno preko 40 objekata na različitim lokacijama. Moramo provoditi zakonsku proceduru izbora zaštitarskih usluga u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama.
Kažete da sa tom firmom poslujete od 2012. godine?
– Ne kažem, nego isti postupak se provodi od 2012. godine, izbora zaštitarskih usluga.
A otkad konkretno je ova firma u opticaju?
– U ovom tenderu sada se pojavila ova firma. Mislim da su bili i u prethodnom tenderu, prethodnom sazivu, kao član konzorcija.
Reagovala je i Američka ambasada, koja je kazala da bi bilo etično da se firma Condor povuče iz posla. Dio kritika je i na političkom terenu, jer nemamo zakon o sprečavanju sukoba interesa, zbog čega su prozvali bivšu i sadašnju federalnu vlast, ali ne i Elektroprivredu. Šta Vama sad uopšte preostaje?
– Mi ovaj postupak moramo nastaviti dalje. Znači, sada kada se donese odluka, po Zakonu o javnim nabavkama, ostavlja se period žalbe. Ono što je također provjerljivo, što se može vidjeti, jeste da je jako veliki broj agencija podigao našu tendersku dokumentaciju, da su se prijavili oni koji su smatrali da ispunjavaju uslove, da mogu biti konkurentni na ovom poslu. Nama preostaje da provodimo dalju proceduru do ugovaranja. Tako da mi, jednostavno, po Zakonu o javnim nabavkama, nemamo druge opcije nego da ovaj postupak nastavimo dalje.
Mnogi pitaju i zašto je ovaj ugovor veći za 6 miliona maraka. Ranije je bio 8, sad 14 miliona maraka. Kako je do toga došlo?
– Prethodni ugovor koji je raspisivan, raspisivan je 2021. godine sa tadašnjim cijenama, znači za tri godine okvirnog sporazuma. Ovaj sad koji raspisujemo, raspisujemo za naredne tri godine. I nije apsolutno tačno da se aludira samo na fizičku zaštitu. Nije samo fizička zaštita, nego imaju četiri stavke, i monitoring, i tehnička zaštita. I ono što želim da kažem, što je također provjerljivo, da smo mi, ipak, postigli najnižu cijenu u odnosu na pružanje istih usluga za neke druge kompanije. Podatak je provjerljiv.
Aktuelna je i priča o nabavci uglja od firme Lager za koju je Michael Murphy, američki ambasador, ranije rekao da krši ugovore o koncesijama i zagađuje okolinu. Očekujete li upozorenje Američke ambasade i po tom osnovu i zašto ste u konačnici odabrali tu firmu?
– Zašto nabavljamo ugalj? Zato što je do kraja devetog mjeseca 2024. godine ukupna isporuka uglja iz rudnika Koncerna bila na nivou 65%. Da bismo mi zatvorili energetski bilans do kraja godine, prinuđeni smo na ovaj korak. Ja jesam najavljivao da je 2024. – godina stabilizacije. Ono što smo uspjeli u ovom periodu uraditi jeste da smo zaustavili taj trend pada proizvodnje. Međutim, kao javni snabdjevači, po Zakonu o električnoj energiji, mi moramo obezbijediti energiju za javno snabdijevanje i za ugovore za tržišno snabdijevanje. Tako da smo u nedostatku proizvodnih količina uglja iz naših rudnika, prevashodno iz rudnika Koncerna, bili prinuđeni da raspišemo javni poziv, u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, za nabavku nedovoljnih količina uglja kako bismo zatvorili elektroenergetski bilans do kraja 2024. godine.
I ova firma je zadovoljila uslove – Lager?
– Ova firma je ispunila uslove, jeste. I, također, želim da kažem da su cijene koje su ponuđene u ovom tenderu povoljnije u odnosu na cijene koje su bile u prethodnom.
Dakle, prinuđeni ste na tržištu nabavljati ugalj. Kakvo je stanje u pogonima? Šta se događa sa proizvodnjom uglja?
– Kada govorimo o rudnicima, oni su bili u jako lošem stanju i to stanje još uvijek nije zadovoljavajuće. Želim da kažem da su neki rudnici napravili određene pomake i da smo zaustavili taj trend pada. Moram kazati da ima pozitivnih pomaka i kada govorimo o podizanju stare mehanizacije. Tamo jeste stara mehanizacija. Zašto u ovom periodu nije vršena kapitalizacija, ulagano u mehanizaciju – jeste da prvo vidimo što rudnici mogu sami. Ima određenih pomaka, ima efekata. Mi smo sad već u fazi da usvajamo program nabavke mehanizacije preko našeg zavisnog društva MiOD i da pomognemo rudnicima da ovaj dostignuti nivo se poveća u narednoj godini. Intencija Elektroprivrede nije da kupujemo ugalj od drugih, trećih lica, nego da taj ugalj kupujemo prevashodno iz rudnika Koncerna. Ali, moramo biti svjesni činjenice da i rudnici moraju dati još malo više napora kako bi se ta proizvodnja podigla. Može se, dokazi su – nakon ovih sastanaka, obilazaka koje smo imali, i Kreka i Đurđevik su podigli određeni dio proizvodnje, pa čak i Banovići koji nisu u Koncernu, znači može se još uvijek, ali i mi stojimo na raspolaganju da pomognemo u narednom periodu da se taj elektroenergetski bilans, kada govorimo o proizvodnji električne energije iz uglja, zatvori za jednu poslovnu godinu.
Kazali ste da već ima nekih rezultata. Šta ukoliko oni ne budu zadovoljavajući u nekom narednom periodu?
– Sastanci su bili jako otvoreni, i od strane ministra Lakića, i od strane dijela uprave zajedno sa mnom koji smo prisustvovali tim sastancima. Jasno je dato do znanja da Elektroprivreda želi da pomogne rudnicima, ali rudnici moraju da proizvode dovoljne količine uglja kako bi samostalno funkcionisali, a s druge strane, kako bi se zatvorio elektroenergetski bilans. Naravno da ovdje ne možemo samo razmišljati o potrebama za domaće tržište. Nama su potrebne količine uglja da bismo mi određenu električnu energiju mogli izvoziti i prodavati na tržištu električne energije, kako bismo još uvijek povoljnu cijenu električne energije za javno snabdijevanje zadržali na ovom nivou. Tako da mislim da su tu bile nedvosmislene poruke da u narednom periodu, ako se ne budu dešavali pozitivni pomaci, apsolutno ne treba se dvoumiti da možda treba razmišljati o nekim kadrovskim promjenama.
Kakav je bio odgovor druge strane na tim sastancima? Jesu li imali razumijevanja za Vaše zahtjeve?
– Mislim da jesu, i rezultati koje imamo u posljednjih 20-ak dana, s obzirom na to da imamo svakodnevne izvještaje o proizvodnji uglja, već ukazuju na određene pomake. Zato mislim da su ti sastanci bili jako korisni. Mi smo najavili ponovo obilazak nakon nekih mjesec, mjesec i po dana, u toku ove godine, da vidimo kakvi su rezultati.
Nedavno je osvanuo konkurs za zapošljavanje u Elektroprivredi, što je dio javnosti problematizirao, s obzirom na to da je kompanija prošlu godinu završila u gubitku od nekoliko stotina miliona maraka, poskupjela je i struja. O konkursu za kakve poslove je riječ i kako odgovarate na ove spomenute kritike?
– Kada govorimo o prijemu radnika u Elektroprivredi, važno je znati da u posljednjih 4-5 godina u Elektroprivredi nedostaje, praktično smanjen je broj za cirka 400 radnika. Ovi konkursi koji se objavljuju striktno su vezani za distribuciju i proizvodnju. To se može vidjeti iz objava. Znači, nama tamo nedostaju u monteri, proizvodni radnici. Jedan od razloga ili činjenica zašto je to tako jeste da građani opravdano negoduju na dužinu čekanja priključenja. Izvan smo zakonskih rokova. Ono što je pozitivno u 2024. je da smo sa nekih 7.000 priključaka, u ovoj godini imamo već 12.000 priključaka. Znači, taj period od podnošenja zahtjeva do priključenja se smanjuje. U narednoj godini su nam neophodni radnici, u distribuciji i proizvodnji, kako bismo taj period uveli u zakonske okvire. Dosad su nam te usluge pružila treća lica. Računica ili kalkulacija koju je radio sektor distribucije je ukazala na to da to više nije dovoljno, da te usluge više nisu ekonomski isplative. Čak prijemom ovih radnika, posebno u distribuciji, računica govori da bismo mogli na godišnjem nivou uštedjeti 4 do 5 miliona maraka.
Na pragu zime uvijek je aktuelno pitanje kakav nam je elektroenergetski sistem i može li izdržati, s obzirom na to i da je veliki broj građana izabrao grijanje na struju. Kakva je situacija kada govorimo o tome?
– Može i mora. Mi imamo obavezu da osiguramo električnu energiju za javno snabdijevanje i za ugovorene potrošače na tržišnom snabdijevanju. Nema razloga za zabrinutost, energetski sistem je stabilan i moći ćemo zadovoljiti sve naše potrebe, kada se govori o domaćem tržištu.
Kvar na Bloku 6 Termoelektrane Tuzla prije nekoliko dana ostavio je Lukavac i Tuzlu bez grijanja. Je li ovo narušilo stabilnost cjelokupnog sistema i možemo li mi ovakve situacije prevenirati u budućnosti?
– Takve situacije se moraju prevenirati. Došlo je do tehničkog kvara. Tokom sljedećeg dana je praktično ušao drugi blok i taj problem je riješen. Da li se može to dešavati u narednom periodu? Vjerojatno može, ali treba prevenirati da se to ne dešava. Što tiče isporuke toplotne energije, tu ne bi trebalo da bude većih problema, kada govorimo o Termoelektrani Tuzla pa i Termoelektrani Kakanj. Preventivno se radi na održavanju tih postrojenja, u narednom periodu ne bi smjelo da se dešavaju takvi zastoji.
Cijeli svijet je zaokupljen pitanjem kako ojačati vlastite elektroenergetske sisteme. Šta mi radimo na tom planu?
– Mi smo najavili da je 2024. – godina stabilizacije. Mi smo to uistinu uspjeli. Ono što nam nije išlo u prilog tokom 2024. godine jeste hidrologija. Svi smo svjesni da je ova godina bila izuzetno sušna. Mi imamo proizvodnju iz hidroelektrana nekih pa čak i do 30% kad je povoljna hidrologija. Elektroprivreda je iskazala gubitak na polugodišnjem obračunu, nekih 24 miliona. Imali smo veću proizvodnju za ovih devet mjeseci iz termoelektrana za 7%, a istovremeno manju proizvodnju iz hidroelektrana za 24%. Nažalost, na hidroelektrane ne možemo utjecati, dotoci su bili manji, ali da smo imali iste dotoke ili istu proizvodnju iz hidroelektrana kao 2023. godine, taj bi rezultat na pola godine bio pozitivan. Šta je budućnost? Elektroprivreda BiH mora ići u korak sa trendovima zelene tranzicije, mi smo toga svjesni, moramo graditi nove objekte iz obnovljivih izvora energije.
Građane vjerovatno najviše zanima hoće li nova godina donijeti i nova poskupljenja struje?
– Mi smo za ovu godinu tarifni postupak, što se tiče građana, završili, tako da što tiče naredne godine, kada govorimo o poskupljenju električne energije, nema poskupljenja.
Osvrnimo se i na odluku Ustavnog suda BiH u slučaju Vareš. Šta to znači za Elektroprivredu?
– Mi u strategiji razvoja do 2050. godine imamo određenu dinamiku izgradnje fotonaponskih elektrana, vjetroelektrana, hidroelektrana. Svi ti naši projekti su u programu javnih investicija Federalne vlade, i moram kazati da mi već imamo određene probleme kada su u pitanju ishodovanja određenih dozvola za izgradnju. Sa aspekta Elektroprivrede, ovo može biti jako veliki izazov u narednom periodu, kada govorimo o provođenju pravedne tranzicije, ali ja se nadam da ćemo kao država smoći snage da se iznađe adekvatno rješenje, kako bismo imali određene jasne zakonske uslove.
Elektroprivredu BiH čeka zaista kompleksan proces restrukturiranja da bi se uskladila sa energetskom politikom Evropske unije. Gdje ste na tom putu?
– Kada govorimo o praktičnom zakonskom okviru Zakona o električnoj energiji koji je donesen 2023., Elektroprivreda BiH je završila prvu fazu. Mi smo podijelili program u tri faze. Mi smo tu poprilično dosta stvari uradili. Usvojen je program daljih aktivnosti. Dinamika ide u planiranom vremenskom roku i trebalo bi da bude spremno onako kako je propisano zakonom, to je praktično iduće godine, tamo nekad u mjesecu augustu. Što tiče Elektroprivrede BiH, radne grupe su već formirane, radna tijela koja rade na izradi provedbenih akata. Tako da mislim da tu nema nikakvih problema, to ide svojim dinamičkim planom i možemo kazati da ne treba strahovati da nećemo ispoštovati taj rok, piše Federalna.ba.