S velikom tugom i iskrenim žaljenjem, čelnici i članovi Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo opraštaju se od legendarnog bosanskohercegovačkog glumca, pisca i doajena bh. pozorišne scene Josipa Pejakovića, koji je preminuo u 78. godini života.
Upućujujući izraze iskrenog saučešća njegovoj porodici, prijateljima, kolegama i svim poštovaocima njegovog rada, navode da je Josip Pejaković bio jedan od najprepoznatljivijih i najsnažnijih glasova bh. kulturne scene.
“Njegov umjetnički opus ostavio je dubok trag u teatru, filmu, televiziji i književnosti, ali i u kolektivnom pamćenju našeg društva. Njegove legendarne monodrame, nisu bile samo vrhunski dometi umjetnosti, već i istinita slika društvenih prilika, ispričana jezikom naroda.
Njegov doprinos kulturi Sarajeva i Bosne i Hercegovine ostaje neizbrisiv. Bio je ne samo veliki umjetnik, već i autentičan svjedok i komentator vremena, čije su riječi, stavovi i poruke ostajale duboko urezane u svijest generacija. Josip Pejaković će ostati upamćen kao čovjek koji je svojim talentom zadužio sve nas“, navode iz Skupštine i Vlade KS.
Podsjetimo, poznati bosanskohercegovački umjetnik Josip Pejaković preminuo je sinoć u 77. godini života.
Informaciju o njegovoj smrti objavio je njegov sin Dejan Pejaković, a brojni umjetnici i kulturni djelatnici, emotivnim porukama se opraštaju od ovog velikana na društvenim mrežama.
U posljednjih deset godina života vodio je tešku borbu s brojnim zdravstvenim problemima i prošao kroz čak 17 operacija.
Rođen je 1948. godine u Travniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. U Sarajevu je diplomirao glumu u Dramskom studiju, u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića, a diplomske uloge ostvario je u Čehovljevoj “Tri sestre” i Arabalovom “Koncertu u jajetu”.
Njegov bogat opus obuhvata više od 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo, kao i brojne uloge u filmovima poput Ljudski faktor i Kuća pored puta, te desetine monodrama. Posebno se istakao u predstavama kao što su: Kome zvono zvoni, Hamlet u selu Mrduša Donja, Veliki vezir, Hasanaginica, Braća Karamazovi, Fistikovi šejtanluci, Kralj Lear, Divlje meso i mnoge druge.
Tokom karijere primio je niz priznanja, uključujući Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva (1974), nagradu ZAVNOBiH-a za životno djelo (1991), kao i priznanja Udruženja dramskih umjetnika BiH.
Pored glume, pisao je monodrame i scenarije, od kojih se posebno izdvajaju: Oj živote, On meni nema Bosne, Ljudski faktor, Kuća pored puta. Od 2001. do 2003. bio je i direktor Drame Narodnog pozorišta Sarajevo.
U mladosti je bio član travničke rock grupe “Veziri” kao pjevač, a kasnije se u potpunosti posvetio glumi, najprije kroz amaterske nastupe u rodnom gradu, a potom i kroz profesionalni angažman u Sarajevu.
Njegovo posljednje djelo, knjiga Sevdalinka, objavljeno je u maju 2022. godine. Zajedno s Rambom Amadeusom, podnio je kandidaturu da se sevdalinka uvrsti na UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske kulturne baštine.