Foča kod Doboja ubraja se u bh. sela gdje ima više makadama nego asfalta.
Loša infrastruktura, međutim, nije prepreka mnogim bivšim stanovnicima koji godišnji odmor provedu u rodnom kraju.
Ovo područje, osim ljeti, najčešće je pusto, o čemu jasno govori podatak da u Foči i susjednim dobojskim naseljima, danas stalno živi tek 70 stanovnika.
Makadamski putevi, kojima je ispresijacana Foča kod Doboja, najveći su infrastrukturni problem u ovom naselju, udaljenom dvadesetak kilometara od grada, priča Anto koji je rodni kraj, zbog posla u Italiji, napustio 1987. godine.
“Ne možeš doći svojoj vlastitoj kući. Ne možeš doći zato što su ceste rasturene. Ja dođem ovdje, pa rasturim auto, kad se vratim u Italiju onda na popravak. Prva kiša dok pljusne i udari ovuda se više neće moći proći, jer je rupa na rupi“, kaže Anto Marić, koji živi u Italiji za BHRT.
Prije tri godine u dijelu Foče asfaltiran je put
Neki od bivših stanovnika dobojske Foče kažu da im je ipak draža šetnja po makadamu u zavičaju nego pored mora tokom godišnjeg odmora.
“Šetali smo mi i po moru, ali nismo baš bili ispunjeni iznutra ko što smo kad dođemo ovdje, kad šetamo, pogotovo s djecom. Sad su malo veći, pa odu sami na more.
Mi smo jedva čekali da se mi njih riješimo na taj način da mogu sami otići, a mi da ostanemo ovdje, da odmaramo u ovoj prirodi, malo prošetamo i odspavamo koliko hoćemo. Ne gledamo u biti na sat kad pošli, kad došli, kad legli, kad ustali“, kaže Dragan Ešegović, koji živi u Zagrebu.
Prije tri godine u dijelu Foče asfaltiran je put, kojim se stiže do Baretove kuće, koji se u Foču vratio prije dvadesetak godina.
“Nismo mi to dobili džabe, mi smo svi dali glasove pet madata, i šta reći za ovaj put ovamo, to je sramota“, ističe Bare Jurilj, stanovnik Foče kod Doboja.
Za odmor u rodnom kraju ništa nije prepreka
Lokalni stanovnici kažu da se makadamski putevi urede pred katolički blagdan Veliku Gospu i do аugusta iduće godine na njima se ne radi uglavnom ništa.
U katastrofalnom stanju je i put kojim se u Foču stiže iz susjednog Johovca. Za odmor u rodnom kraju ništa nije prepreka, ali za stalni boravak nedostaje dosta toga.
“Normalno da te vuče, ovdje je roditeljsko sve. Od mojih pradjedova, djedova, od roditelja. Zamislite da ja sad kažem neću više da idem u Foču ili Bosnu, ovo je moje”, ističe Marić.
“To se zaboraviti ne može. Nama je slika ona koja je bila prije, pa nas to i drži da će se možda popraviti, da će biti više kuća, da će nas se više vraćati. Sad ste spomenuli generacije, ima dosta moje generacije koji vole, pa se nadamo da ćemo se sresti tu bar u mirovini, penziji kako se kaže“, dodaje Ešegović.
“Jedino mi ćemo držati ovo, dok ne umremo, a omladina mora ići, oni rade”, zaključuje Jurilj.
Foča je najčešće sablasno prazna. Sjedište je istoimene župe, kojoj još pripadaju naselja Johovac, Vranduk, Bukovac i polovina Komarice.
Prema podacima iz župnog ureda u tim mjestima, prije rata u BiH, živjelo je 4.500 ljudi, dok danas tu stalno stanuje 71 čovjek.