“Punoljetstvo” jednog od najvećih zločina: Osamnaest godina od ubistva dječaka u tramvaju

Navršava se osamnaest godina od ubistva Denisa Mrnjavca, dječaka čije je ime postalo simbol borbe protiv nasilja nad djecom i mladima u Bosni i Hercegovini.

Denis je imao samo 16 godina, jedan mjesec i četrnaest dana kada je, vraćajući se iz škole kući, u prepunom sarajevskom tramvaju brutalno napadnut, izboden nožem i pretučen.

Od zadobijenih teških povreda preminuo je 6. februara 2008. godine.

Povodom godišnjice ovog tragičnog događaja, danas u 11 sati, na tramvajskom stajalištu „Tehnička škola“, preko puta Ambasade Sjedinjenih Američkih Država, bit će položeno cvijeće ispred Denisove fotografije, a mirnim okupljanjem bit će odata počast nevino stradalom dječaku.

I osamnaest godina kasnije, Denisovo ime ne prestaje da podsjeća – ali i da opominje. Nasilje koje mu je oduzelo život nije nestalo.

Naprotiv, postalo je dio svakodnevice, svedeno na broj u crnim hronikama, na vijest koja traje jedan dan, a zatim nestaje iz javnog prostora – sve dok se ne dogodi nova tragedija.

Denis Mrnjavac postao je sinonim borbe protiv nasilja nad djecom. Međutim, ta borba, upozorava njegova majka Ana Mrnjavac, ni nakon gotovo dvije decenije nije donijela stvarne, sistemske promjene.

Nasilje nema naciju ni vjeru, nema dob, spol ni opravdanje. Ono ne poznaje granice i iza sebe ostavlja samo krv, bol, duboku tragediju i patnju“, naglasila je Mrnjavac.

Uprkos brojnim inicijativama i usmenim obećanjima, ni osamnaest godina nakon Denisove smrti nije realizirana izgradnja spomen-obilježja koje bi bilo posvećeno njemu, ali i svim žrtvama poslijeratnog nasilja nad djecom i mladima.

Takvo obilježje bilo bi trajna opomena društvu i vlastima da se na nasilje mora reagovati na vrijeme, te da izgubljeni mladi životi na ulicama našeg grada nisu i ne smiju biti zaboravljeni“, dodala je.

Na nasilje se, upozorava Ana Mrnjavac, reaguje tek kada se ono već dogodi – kada pokaže svoje najružnije lice i kada se pojavi nova žrtva. Tada se ponovo govori o prevenciji, odgovornosti i strategijama, ali sve vrlo brzo padne u zaborav, dok nas novi nasilni čin ponovo ne trgne iz svakodnevice.

Borba protiv nasilja, ističe, počinje u porodici, nastavlja se kroz obrazovni sistem i traje cijeli život. To nije samo obaveza države, institucija i vlasti, već i odgovornost svakog pojedinca.

Jer niko nije pošteđen, niko nije u potpunosti siguran i niko nije imun na nasilje. Pitanje je samo trenutka, okolnosti i prilike“, poručila je.

Podsjećamo, zbog ubistva Denisa Mrnjavca, Općinski sud u Sarajevu pravosnažno je osudio Nermina Sikirića na deset godina zatvora. U vrijeme izvršenja krivičnog djela Sikirić je imao 17 godina.

Za pomaganje u izvršenju ubistva, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine 2010. godine osudio je Ademira Lelovića na 15 godina zatvora i Berina Talića na deset godina zatvora.

I nakon osamnaest godina, Denisovo ime ostaje snažna opomena – da nasilje ne smije postati normalnost, da šutnja ubija gotovo jednako kao i nož, te da borba protiv nasilja mora biti stalna, glasna i odlučna.

Jer svaki izgubljeni mladi život je poraz cijelog društva.