Južna Afrika je 23. marta objavila vanredno stanje i zatvaranje svih granica s ciljem prevencije širenja novog koronavirusa, ali smanjenjem broja turista dali su izvanrednu priliku krivolovcima za nesmetano ubijanje nosoroga, koji su ugrožena vrsta.
Neprofitna organizacija Rhino 911 (nosorog), na čelu sa osnivačem Nico Jacobsom, posljednjih sedmica imala je pune ruke posla. Ova organizacija između ostalog osigurava hitni transport helikopterom za nosoroge kojima je potrebna pomoć u Južnoj Africi. Jacobs je rekao da od početka novonastale situacije svakodnevno prima pozive i daje sve od sebe da pomogne ovim nesretnim životinjama.
25. marta Jacobs je spasio mladunče nosoroga staro dva mjeseca, čiju su majku ubili krivolovci. Već 26. marta pozvali su ga da pokuša spasiti dva crna nosoroga kojima su monstrumi odrezali rogove i ostavili ih da umiru u nesnosnim bolovima. Nažalost, kada ih je pronašao bilo je prekasno.
“Od kada je proglašeno vanredno stanje u Južnoj Africi, radimo svaki dan“, rekao je gospodin Jacobs.
Najmanje devet nosoroga ubijeno je u sjeverozapadnoj Južnoj Africi od početka izolacije i to su samo oni za koje znaju.
U susjednoj Bocvani, prema neprofitnoj organizaciji Rhino Conservation Botswana, najmanje šest nosoroga je ubijeno otkako je zemlja zatvorila svoje granice kako bi zaustavila širenje Covid-19. Prošle sedmice, vlada zemlje je saopštila da je vojska Bocvane u dva odvojena incidenta ubila pet osumnjičenih krivolovaca.
Krivolov nije neuobičajen u Africi. Samo u posljednjih 10 godina je više od 9000 nosoroga ubijeno, ali je neobično što su se neki od zadnjih incidenata u Bocvani I Južnoj Africi dogodili u turističkim žarištima koja su se do sada smatrala relativno sigurnim utočištima za divlje životnje.
Nacionalne zapreke, zatvaranje granica, hitne vizne restrikcije, karantene i druge mjere koje su uvedene za zaustavljanje širenja koronavirusa ozbiljno utiču na afričku turističku industriju vrijednu 39 milijardi dolara. Taj posao motivira i financira zaštitu divljih životinja širom kontinenta.
“Ove životinje nisu zaštićene samo od strane rendžera, već su zaštićene i prisutstvom turista”, rekao je Tim Davenport, koji upravlja programima za očuvanje vrsta u Africi pri Društvu za zaštitu divljih životinja. “Ako ste krivolovac, nećete ići na mjesto gdje ima puno turista, otići ćete na mjesto gdje ih je vrlo malo.”
U ovo doba godine, nacionalni parkovi, rezervati i privatni resorti u Africi trebali bi biti prepuni. Ali zahvaljujući zatvaranju granica i ograničenjima međunarodnih putovanja, turisti nisu u mogućnosti posjetiti ta mjesta.
“Ova situacija nas već puno košta”, rekao je Anthony Ntalamo, vlasnik Tony Mobile Safari, safari kompanije sa sjedištem u Bocvani, koja je u narednim mjesecima očekivala više od 150 turista.
Na mjestima poput delte Okavango i Nacionalnog parka Kruger, gdje su lavovi, leopardi, nosorozi, slonovi i bivolski đavoli u svojoj punoj snazi I ljepoti, turisti, lovci i vodiči koje unajmljuju daleko su prisutniji od policije.
Bez njih, zadatak nadgledanja miliona hektara udaljene i teško pristupačne divljine počiva isključivo na ramenima nekoliko hiljada staraca.“Bez turističkih vodiča, rendžeri su efikasni kao vojnik bez jedne noge”, rekao je gospodin Ntalamo.
Skoro svi klijenti gospodina Ntalamoa otkazali su svoja nadolazeća putovanja. Ukoliko se stvari ne okrenu, uskoro neće imati drugog izbora nego da otpusti svojih 12 zaposlenih.
“Ljudi su u Africi trenutno otpušteni iz turističke industrije,” rekao je Andrew Campbell, izvršni direktor Afričke organizacije Game Rangers. “Sve se ove stvari događaju jer bez turista, nema novca.”
Južna Afrika, Bocvana, Tanzanija, Kenija i druge afričke zemlje oslanjaju se na turizam kako bi finansirale zaštitu divljih životinja. Na primjer, u Južnoj Africi, oko 85 posto sredstava za zaštitu prirode i javnih zemljišta u zemlji, Nacionalnih parkova Južne Afrike za 2018. godinu, došlo je iz izvora koji se odnose na turizam, poput naknada za ulazak u parke i dozvola za lov na trofeje.
Bez tog prihoda, mnogi parkovi, privatne rezerve i očuvanja zajednice možda neće moći plaćati zaposlene.
Lynne MacTavish, menadžerica operacije u rezervatu za divlje životinje Mankwe u pokrajini North West u Južnoj Africi, čini sve što može kako bi izbjegla takav scenarij. Njen rezervat od 4.750 hektara trebao bi biti napunjen gostujućim istraživačima i turistima. Ali otkad je koronavirus stigao, to su bili samo ona i standardna posada.
“Nalazimo se u situaciji sa nultim primanjima, a naši troškovi zapravo stalno rastu samo pokušavajući da se borimo protiv lovokradica i zaštitmo životinje”, rekla je gospođa MacTavish. „Reći da je situacija očajna je podcjenjivanje. Ovdje smo stvarno u krizi.”
Kako bi izbjegla otpuštanja, gđa MacTavish prestala je sakupljati platu i smanjila je plate svojih kolega menadžera za 30 posto. Ali to će ih možda držati iznad vode još tri-četiri mjeseca. Ako se stvari ne poboljšaju, biti će prisiljena na donošenje teških odluka.
„Naše osoblje čine ljudi iz svih dijelova Južne Afrike. Mnogi od njih su iz Malavija i Zimbabvea i drugih zemalja koje se suočavaju sa gladovanjem “, rekla je gospođa MacTavish. „Oni se uveliko oslanjaju na nas kako bi prehranili svoje porodice, a mi im ne možemo samo okrenuti leđa.“
Ako se ekonomska situacija ne popravi, gospođa MacTavish očekuje da će u narednim mjesecima doći do povećanog broja krivolovstva.
“Imali smo nekoliko slučajeva, ali očekujem velike napade ako se ovo stanje nastavi mjesecima.”
Map Ives, direktor Rhino Conservation Bocvane, dijeli te strahove.
“Možemo očekivati ne samo ubijanje nosoroga i slonova i drugih divljih životinja, već možemo očekivati i ubijanje divljih životinja u svrhu prehrane širom kontinenta”, rekao je. „Biće puno ljudi koji ne zarađuju za život i u potrazi za hranom napasti će divlje životinje i ne možete ih kriviti. Ovo su gladni ljudi.”
U nadi da će ublažiti situaciju, Nature Conservancy, ekološka organizacija sa sjedištem u SAD-u, nedavno je započela sa prikupljanjem novca parkove, čuvare prirode i privatne rezervate u Africi kojima je potrebna pomoć u plaćanju rendžera i čuvara.
Iako se puni uticaj koronavirusa na divlje životinje u Africi tek treba vidjeti, događaji u posljednje dvije sedmice ilustriraju rizike previsokog oslanjanja na turizam u svrhu podrške očuvanju.
Catherine Semcer, istraživačica iz Centra za istraživanje imovine i okoliša u Sjevernoj Karolini, vjeruje da je jedini način da spriječi ponavljanje ovog scenarija je preinačiti izvore prihoda koji podržavaju očuvanje divljih životinja.
“Ne želimo odvojiti zaštitu od turizma, ali mislim da moramo proširiti spektar sektora koji to podržavaju”, rekla je.
Dok se to ne dogodi, divlje životinje Afrike ostati će u opasnosti, a zaštitari poput gospodina Jacobsa i dalje će primati pozive o bebama nosoroga kojima hitno treba pomoć.
“Ako me zovu 10 puta dnevno, letiti ću 10 puta dnevno. Letiti ću i pomagati dok god mi finansije to mogu izdržati“, rekao je Jacobs.
Ranih 1900-ih u Južnoj Africi postojalo je manje od 50 jedinki nosoroga. Vlada Južne Afrike i posvećeni konzervatoriji udružili su se kako bi vratili južne bijele nosoroge.
Nakon godina zalaganja i truda broj južnih bijelih nosoroga danas iznosi oko 18.000 jedinki, mada je taj broj u posljednje dvije godine znatno niži zbog povećanog broja krivolova. Stručnjaci i ljubitelji ovih životinja zabrinuti su da se scenario iz 1900. ne ponovi u toku perioda koji će trebati da se svijet oporavi od koronavirusa.